Tag: prevencija

Predbračno savetovanje kao vid prevencije

Jedna od karakteristika prosečne osobe savremenog doba je nedovoljna i neadekvatna pažnja o mentalnom zdravlju. Naime, većina ljudi uzima zdravo za gotovo svoje psihološko blagostanje. Prevencija raznih fizičkih oboljenja je uglavnom postala sasvim prihvaćeni oblik brige o sebi, dok se, sa druge strane, traženje pomoći od stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja još uvek smatra tabuom u našoj sredini.

Ovakav vid tretiranja sopstvenog mentalnog zdravlja ima nesagledive posledice ne samo na individualnom planu, već i na nivou čitave zajednice.

Svakodnevno se suočavamo sa mnogobrojnim teškoćama kako na privatnom, tako i na poslovnom planu. Nismo uvek u mogućnosti da sagledamo sopstvene snage, kao ni samu situaciju, koju tumačimo kao frustrirajuću, čime kočimo uspostavljanje osećaja sigurnosti i blagostanja u sopstveni život.

U ovom tekstu bih posebnu pažnu posvetila partnerskim odnosima i izazovima pred kojima se jedan par može naći kada već ozbiljno počne da razmatra ulazak u bračnu zajednicu i koji vid preventivnog rada je dostupan ovim osobama.

Nakon tradicionalnog braka, koji je bio stvar konvencije i ekonomski motivisan, u XX veku lični doživljaj ljubavi negde donosi slobodu u izboru bračnog partnera, te brak više nije isključivo socijalno motivisan.

Motivacije partnera za ulazak u brak u XXI veku su mnogobrojne, a neke mogu dodatno otežati partnerski odnos (neželjenja trudnoća, postavljanje ultimatuma od strane jednog partnera, uverenja poput „Vreme mi je“, „Sve moje drugarice/drugovi si se udale/oženili, moram i ja“, „Ne mogu sam/sama da funkcionišem“, itd).

Sa druge strane, uočava se i trend neozbiljnog ulaska u brak sa idejom da se uvek možemo razvesti ( ideja „Neka traje dok nam je lepo“, „Ako postoji konflikt, znači da me ne voli“, „Stalno se svađamo, ne mogu to da podnesem“, „Nisam ovako zamišljao/la brak, preteško je“, itd.).

Možemo na tren da zastanemo i setimo se kako je izgledalo kada smo se zaljubili u našeg partnera. Sve je izgledalo idealno. Puni pozitivne energije sa strepnjom smo iščekivali svaku priliku kada ćemo se videti i uživati u zajednički provedenom vremenu. Koliki put svaki par treba da prođe od ove početne zaljubljenosti do posvećenosti i odluke da uplove u bračne vode? Svakako je individualno, ali ono što bi bilo od koristi je da par pre ulaska u brak osvesti svoje protektivne kapacitete za razvojne i nerazvojne krize braka, kao i potencijalne „zone izazova“, tj. oblasti konflikta.

Brak, kao jedna od razvojnih faza porodičnog ciklusa stavlja pred svoje članove određene razvojne zadatke, koje je potrebno izvršiti kako bi brak opstao. Primarni zadaci su svakako uspostavljanje bračnih i porodičnih uloga, održavanje bliskosti, prilagođavanje navikama i ličnosti partnera, kao i omogućavanje emocionalne podrške.

Psihološka istraživanja ukazala su na značaj tzv. modela kontinuiteta, po kome iskustva u partnerskoj vezi pre braka oslikavaju iskustva u braku.To bi impliciralo značaj predbračnog savetovanja i prevencije potencijalnih konflikata u braku.

Šta podrazumeva predbračno savetovanje?

Po rečima Stahmana predbračno savetovanje je: „savetodavni proces kreiran sa ciljem da poboljša i obogati partnerski odnos, kako bi obezbedio stabilniji, srećniji i uspešniji brak u budućnosti i potencijalno sprečio razvod.“ Obuhvata širok spektar intervencija, gde procena para dobro definisanim upitnikom, pored intervjua, predstavlja polaznu tačku u savetodavnom radu. Upitnik pomaže terapeutu da spozna kako par funkcioniše u određenim oblastima koje su istraživanja porodičnih terapeuta izdvoljila kao ključna za refleksiju partnerskog odnosa.

Upitnik koji bih ovom prilikom izdvojila, a sa kojim sam se upoznala na seminaru iz oblasti porodične terapije koji je vodio Centar „Harmonija“ je PREPARE/ENRICH, američkih terapeuta Olsona i Larsona.

Skale upitnika ujedno su i ključne oblasti partnerskog odnosa:

  • KOMUNIKACIJA,
  • KONFLIKT REZOLUCIJA,
  • LIČNOST I NAVIKE PARTNERA,
  • PORODICA I PRIJATELJI,
  • UPRAVLJANJE FINANSIJAMA,
  • SLOBODNO VREME,
  • SEKSUALNI ASPEKT ODNOSA,
  • RELIGIOZNA UVERENJA,
  • OČEKIVANJA OD BRAKA/VEZE,
  • ULOGE U VEZI/PORODICI.

Postoje i tri korektivne skale:

  • IDEALIZACIJA, POSVEĆENOST i ZLOUPOTREBA (iskustva zloupotrebe i zlostavljanja u porodicama porekla).

U okviru svake oblasti ponudjeno je deset tvrdnji. Partneri pojedinačno i nezavisno popunjavaju svoje upitnike tako što se opredeljuju u kojoj meri su saglasni sa svakom od ponuđenih tvrdnji po zadatim oblastima.

Odgovori koje su dali partneri za svaku tvrdnju upitnika se sada upoređuju i na osnovu njihove usaglašenosti, svrstavaju u jednu od sledećih kategorija:

  • Pozitivna usaglašenost,
  • Neusaglašenost,
  • Neodlučnost i
  • Pitanja specijalnog fokusa (potencijalne zone konflikta).

PREPARE je moj upitnik izbora jer obezbeđuje terapeutu pregršt relevantnih informacija o odnosu partnera, koji se obraćaju za pomoć i podršku. Pruža uvid u obe perspektive („njenu“ i „njegovu“) i evidentira nivo usaglašenosti među njima. Takođe, tvrdnje zadate upitnikom obezbeđuju detaljan uvid u ključne tačke odnosa, te pružaju efikasan način terapeutu da nauči više o paru.

Sa druge strane, partneri, na ovaj način stiču uvid u snage svoje veze, resurse koje će uvek moći da koriste u susretu sa problemima na koje će nailaziti. Stiču uvid i o poljima izazova na jedan stimulišući način, koji otvara ključna pitanja vezano za njihov odnos.

Ono što ovaj upitnik čini preventivnom alatkom u radu sa parovima je u tome što im omogućava da prepoznaju „osetljive teme“ pre nego što one prerastu u ozbiljniji problem. Takođe, izveštaj koji par dobija od terapeta, a na osnovu skorovanja PREPARE upitnika, priprema par za učenje veština, suštinskih za održavanje partnerskog odnosa, a to su na prvom mestu komunikacione veštine i veštine za rešavanje konflikta.

Izveštaj zapravo pruža paru profil njihovog odnosa, kao i mogućnost da na sasvim nov način dobiju potpunu sliku svojih jakih i slabijih strana. Jake strane su potencijal koji ne treba da ispušta iz ruku ni jedna strana u savetodavnom procesu. Snage su uporište svakog para i sredstvo pomoću kojeg jačamo zone izazova.

Kada upozna par sa izrađenim profilom njihovog odnosa, terapeut/savetnik priprema plan aktivnosti, jasno struktuiranih zadataka i intervencija koje će sa jedne strane podržavati snage, a sa druge strane raditi na izgradnji određenih veština kojima par iz različitih razloga nije ovladao. Akcenat se stavlja na razvijanje širokog spektra komunikacionih veština, učenje para kako da otvori konflikt ili kako da upravllja istim.

Eminentni stručnjak za bark i porodicu, Gottman je putem niza istraživanja i eksperimenta zapazio dve osnovne karakteristike uspešnih i srećnih brakova, koje nedostaju kod onih koji su se završili razvodoma. One su sledeće:
1. Pozitivan afekat preovladava u komunikaciji tokom konflikta,
2. Par je u stanju da umanji negativni afekat tokom konflikta.

Kako ovo postići? Tako što ćemo naučiti par kako da poveća nivo pozitivnih emotivnih transakcija u oblastima lišenih konflikata, a potom i kako da umanje negativan afekat tokom samog konflikta.

Svako od polja koje se ispituje tvrdnjama pomenutog upitnika, može predstavljati „zonu izazova“ za konkretan par, te se prema tome kreiraju posebni zadaci. U zavisnosti od sposobnosti partnera da prihvate jedno drugo, da uvaže individualne potrebe, kao i da budu spremni da dele moć i održe pozitivan afekat prema partneru i kada dođe do konflikta, partneri će ostati zajedno ili će se razići. Naravno postoji i mogućnost ostajanja u nefunkcionalnom braku, kao i obraćanja za pomoć bračnom savetniku.

Ono što je dobra vest je da se na tome može raditi. Ukoliko postoji visoka motivisanost partnera da rade na svom odnosu i prevenciji problema koji se mogu akumulirati u narednoj razvojnoj fazi – bračnoj zajednici, preporučujem predbračno savetovanje.

Ukoliko ste zainteresovani za procenu Vašeg odnosa, jer smatrate da postoje određeni problemi koje želite da rešite pre ulaska u bračne vode ili delite utisak da veza dobro ne funkcioniše, a ne uspevate baš jasno da definišete konkretan problem, možete me kontaktirati putem maila: nadja.sarenac@gmail.com

Da li preterujemo sa zdravom ishranom?!

Test za detektovanje ortoreksije nervoze

Stiven-Bratmanov test je jedan od najpogodnijih dijagnostičkih sredstava za ranu detekciju ortoreksije nervoze. Njime se veoma precizno mogu utvrditi razlike između normalne, zdrave ishrane i poremećaja poput ortoreksije.

Test se sastoji od 10 pitanja:

1. Trošite li više od tri sata dnevno razmišljajući o zdravoj hrani?
2. Primećujete li da planirate obroke za nekoliko dana unapred?
3. Da li Vam je prehrambena vrednost obroka važnija od uživanja u jelu?
4. Da li Vam je kvalitet života opao, otkad se povećao kvalitet Vaše ishrane?
5. Da li ste nedavno postali strožiji prema izboru hrane?
6. Poboljšava li Vam konzumacija zdrave hrane osećaj samopoštovanja?
7. Jeste li se radi konzumacije “prave” hrane odrekli hrane u kojoj ste uživali?
8. Uzrokuju li Vam teškoće prehrambene navike u konzumaciji hrane izvan kuće, i udaljavaju li Vas od porodice i prijatelja?
9. Osećate li ikada krivicu ako tu i tamo “skrenete” od svojih pravila?
10. Osećate li potpun mir i kontrolu nad samim sobom ako jedete zdravo?

* ukoliko ste na većinu pitanja odgovorili sa DA ima osnova za zabrinutost!

Nejasna je granica između “normalne”, zdrave ishrane od poremećaja poput ortoreksije, ali se ona odnosi na situaciju kada prelazak na isključivo zdravu hranu izaziva veliki stres ili nosi sa sobom ozbiljne posledice.

Ortoreksičari smatraju da su itekako skrenuli s puta, ako su pojeli komad neproverenog hleba, zbog čega postaju prilično uznemireni. Nakon tih neproverenih namirnica, u ovom slučaju – hleba, jedu isključivo “superzdrave” namirnice, na primer – razne semenke ili sveže povrće. Vole da jedu samo kod kuće, gde imaju potpunu kontrolu što se tiče ishrane i niko im ništa ne nameće. Ovakvo ponašanje često im narušava veze s porodicom i prijateljima, a oni u većini slučajeva nisu svesni ovakvog ponašanja, koje utiče i na mentalno stanje.

Edukacija kao prevencija poremećaja ishrane

Potrebno je unutar predmeta u školama, ili u okviru postojećeg fizičkog vaspitanja, uvesti i predavanje o pravilnoj ishrani, pravilnoj kombinaciji namirnica, pravilnom vežbanju, bazalnom metabolizmu i o benefitima zdravog, aktivnog života na ljudsku psihu i telo (izgled), kao i o značaju povećanja fizičke aktivnosti, za razliku od već postojećeg i uveliko prisutnog sedećeg načina života.

Takođe, ako se neko ugleda po izgledu i načinu treninga na poznate sportiste, mora pre toga biti upoznat da se takav izgled ne stiče preko noći, i da poznati sportisti treniraju čitav život i uz to imaju stručno vođene, jake i raznovrsne treninge, poseban režim ishrane, odmora i masaže, i da se ne treba deprimirati ako nakon mesec dana provednih u teretani nemamo telo poput poznatih bodi – bildera, atletičarki, mis ili mister fitnessa, itd.

Potrebno je i povećati svest mladih osoba o nerealnim prikazima tela u medijima, jer se u medijima prikazuju samo fotošopovana tela, kao i režimi ishrane koje je nemoguće ispratiti – recimo jedenje ekstremno skupih namirnica, koje i nisu svojstvene našem podneblju, ispijanje jako skupih šejkova, itd.

Prevencija poremećaja ishrane se odvija po formuli:

prevencija = edukacija + motivacija + terapija

Edukacija obuhvata sticanje što opsežnijeg znanja o poremećajima ishrane, pravilnoj ishrani i štetnim posledicama pojedinih dijeta. Edukacija bi trebala obuhvatiti i upoznavanje s pravilnom ishranom. Bolesnice s poremećajima ishrane vrlo dobro poznaju kaloričnu vrednost različitih namirnica i eventualno kaloričnu potrošnju pri različitim aktivnostima. Međutim, ne znaju ništa o bazalnom metabolizmu i o potrebnom odnosu pojedinih vrsta hranjivih materija (belančevina, ugljenih hidrata i masti). Takođe bi ih trebalo upoznati sa štetnim posledicama pojedinih dijeta.

Ono što je jako bitno znati je da stroga dijeta dovodi do sniženja bazalnog metabolizma, to jest manje kalorijske potrošnje za obavljanje osnovnih životnih aktivnosti – kao što su rad srca i disanje. Kad se prekine s dijetom i vrati na uobičajenu ishranu, sniženi bazalni metabolizam, koji se zadržava još neko vreme, dovodi do viška kalorija. Posledica je brzo vraćanje izgubljene težine i dobijanje jednog do dva kilograma više. Pri ponovljenoj dijeti krug se ponavlja. Na taj način telesna težina raste sve više i više, sa svakom dijetom.

Motivacija je druga bitna stavka u prevenciji poremećaja prehrane. Postoje i metode kojima se može postići i veće samopouzdanje, pa samim tim i bolji interpersonalni odnosi i bolja komunikacija s drugima, što posredno dovodi do bolje motivacije” (Vidić, 2003).

Uočljivo je da je nedovoljna svest ljudi o tome koliko vremena se dobija mišićna masa, koliko je vremena potrebno za definisanje te mišićne mase nakon dobijanja iste, koliko je vremena potrebno proći da bi se video efekat zdravije ishrane i načina života, itd. Izrazito zabrinjavajuća činjenica je koliko ljudi nisu obrazovani vezano za pravilnu ishranu i trening, već dopuštaju da ih mediji obrazuju vezano za sliku savršenog tela i određuju im kakvo savršeno telo mora biti, i to da – ako trening nije prejak, u smislu da vas sve boli nakon treninga i da vam se vrti u glavi, da nije pravilan, itd.

Razgovori među poznanicima mlađe generacije, takozvanim “milenijalcima”, se svode na to da treba što manje jesti, da ishrana treba biti što pravilnija, ali se uočava opterećenost pravilnom ishranom, pravilnim treningom koji dovodi samo do estetski lepog tela, ali ne dovodi i do jakog, zdravog tela i težine, koja lako, i na duži vremenski period može da se održava.

Lako uočljiva je i opterećenost i nezadovoljstvo izgledom zbog 2 grama “viška”, koji pritom nisu izmereni kod sportskog lekara i na profesionalnoj vagi ili kod nutricioniste, jer taj višak može biti izazvan, na primer – sa malo više unesene vode tokom dana, hranom bogatom ugljenim hidratima, nekom namirnicom iz hrane koja nam ne prija, neispavanošću, a kod devojaka uzrok nadutosti može biti i ciklus, itd, ne mora nužno biti salo, niti to salo može dobiti nakon jednog, malo obimnijeg obroka.

Treba povećati stepen emocionalne inteligencije kroz introspekciju, kroz bolje razumevanje i razlikovanje osećanja i raspoloženja i treba znati kako prepoznati faktore koji su uticali na naše emocije i raspoloženje, i kako te faktore promeniti u našu korist. Takođe, naučno je dokazano da neke namirnice popravljaju raspoloženje, te nije loše uvrstiti ih u svakodnevnu ishranu, poput banana.