Tag: seks

Seksualna zavisnost i zavisnost od partnera

Gostovanje na Tv Pinku

Gosti: Nebojša Jovanović i Leonora Pavlica, psihoterapeuti

  • Da li je zavisnost od seksa po pitanju nauke još uvek siva zona, nedovoljno definisana? Neki tvrde da to nije uopšte zavisnost…
  • Koji znaci pokazuju da je neko prešao liniju normalnog ponasanja, da li kada nagon za seksom utiče na kompletan svakodnevni život?
  • Procenjuje se da je više od 6 odsto svetske populacije zavisno od seksa u nekom periodu svog života. Od šest zavisnika jedna je žena, a 5 su muškarci. Zašto je ovakav “odnos snaga” među zavisnicima od seksa?
  • Da li se leči kao i bilo koja druga zavisnost?

https://www.youtube.com/watch?v=F98jAVT4TT0&t=1s

Da li antidepresivi ubijaju romantična osećanja?

Iako sam termin antidepresiv sugeriše da mu je primarna funkcija da otkloni depresiju, poznato je da se ova grupa lekova prepisuje kao glavna ili pak pomoćna medikamentozna terapija i u suzbijanju mnogih drugih simptoma i poremećaja – hroničnog bola, anksioznosti i napada panike, opsesivno-kompulsivnog poremećaja, poremećaja ishrane, posttraumatskog stresnog poremećaja, itd. U praksi gotovo da nema psihijatrijske dijagnoze koja se između ostalog ne tretira i antidepresivima.

Ovako široko rasprostranjenu upotrebu antidepresiva psihijatri pravdaju sledećim navodima:

  • oni ne stvaraju zavisnost,
  • ne stvara se povećana tolerancija na lek, pa ne treba povećavati dozu leka,
  • nakon tri meseca tretmana 50-65% ljudi pokazuje značajno poboljšanje,
  • po prestanku terapije ne postoji želja za uzimanjem antidepresiva.

Sa druge strane, mnogo ređe se hvale podacima da antidepresivi:

  • mogu izazvati brojne neželjene efekte kao što su mučnina, povišen krvni pritisak, vrtoglavica,
  • mogu povećati učestalost suicidalnih ideja, pa čak i suicidalnih pokušaja (i to posebno kod tinejdžera!),
  • mogu pojačati intenzitet anksioznih simptoma (iako se izdaju radi suzbijanja anksioznosti!),
  • mogu smanjiti seksualnu želju, ometati seksualno funkcionisanje (onemogućavati erekciju),
  • ne leče uzrok depresije, niti otklanjaju u potpunosti sve njene simptome,
  • nemaju trajan efekat, jer se neretko po prestanku uzimanja terapije simptomi depresije vrate…

Ovoj listi, koja već u dovoljnoj meri zabrinjava, ali je donekle poznata široj javnosti, pridružuje se sada sasvim svež podatak da antidepresivi ubijaju romantična osećanja!

Od 2009. godine naovamo ređaju se naučne studije čiji podaci govore u prilog tome da antidepresivi suzbijaju bazične ljudske emocije ljubavi i zaljubljenosti. Odavno je već potvrđeno da najčešća grupa antidepresiva (SSRI) ozbiljno narušava seksualno funkcionisanje: preko 30% odraslih u Americi koji koriste ove antidepresive pokazuju neku formu seksualne disfunkcije (oko 31 milion ljudi). Međutim, nova teorija daje daleko gore rezultate: antidepresivi menjaju bazične hemijske procese, čime onemogućavaju stvaranje “iskrica” između dvoje ljudi i narušavaju proces njihovog vezivanja.

Helen Fišer, istraživač moderne teorije ljubavi sa Rutger Univerziteta, napominje da antidepresivi “otupljuju” naše sposobnosti kako da se zaljubimo, tako i da ostanemo u ljubavi. Ona tvrdi da osoba na antidepresivima nije u stanju da se zaljubi, niti je osoba koja je u vezi sposobna da je održi po uzimanju antidepresivne terapije. Fišerova navodi kako su mnogi spremni da plate cenu odričući se svog seksualnog života radi pobede ovog groznog stanja kakva je depresija ali, da li su spremni da se odreknu zaljubljenosti i ljubavi? Nije li to već prevelika cena? Posebno za one koji uzimaju antidepresive za mnogo “skromnije” razloge kao što je sindrom umora.

Na čemu je bazirana hipoteza da antidepresivi sprečavaju zaljubljivanje?

Prema neurobiološkoj teoriji ljubavi postoje tri međusobno povezana centra u mozgu zadužena za ljubav – jedan za seks, drugi za vezivanje i treći za romantičnu ljubav. Glavni hormoni za regulaciju ovih centara su serotonin i dopamin.

Serotonin, poznat kao hormon sreće, ima višestruku ulogu u organizmu – ubrzava motorne funkcije, reguliše krvotok u mozgu, utiče na regulaciju telesne temperature, ima analgetičko dejstvo, utiče na apetit… Ukoliko postoji smanjeno stvaranje serotonina u nervnom sistemu, dolazi do poremećaja raspoloženja u vidu depresije i/ili anksioznosti. Zato je jedna od glavnih uloga antidepresiva da povećaju nivo serotonina, te time podignu opštu funkcionalnost osobe. Međutim, poznato je da višak serotonina smanjuje seksualnu želju i da kod muškaraca vodi erektilnoj disfunkciji. Dakle, uzimanje antidepresiva će povećati opštu energiju tela tako da osoba može biti produktivna u raznim oblastima svog života, ali će seksualna energija zatajiti.

Što se tiče druga dva centra, za vezivanje i romantičnu ljubav, za njih je zadužen dopamin. Antidepresivi funkcionišu po principu redukovanja nivoa dopamina u mozgu, a redukcija dopamina po Fišerovoj, neminovno vodi redukovanju sposobnosti za zaljubljivanje.

Drugi istraživači nisu toliko isključivi po pitanju zaljubljivanja na antidepresivima kao Fišerova, i ostavljaju mogućnost da zaljubljivanje postoji, samo nema taj preplavljujući intenzitet i nagle skokove euforičnog raspoloženja. Oni sugerišu da se ljudi na antidepresivima ipak zaljubljuju, ali je ova zaljubljenost dosta neutralnijeg karaktera. Ovo objašnjavaju time da antidepresivi generalno imaju takvo dejstvo da blokiraju snažne nadražaje iz sredine i dovode osobu u stanje indiferentnosti ili čak opšte otupelosti za stimuluse. Na taj način, depresivna osoba neće tako jako doživljavati neprijatna osećanja kao što su zabrinutost, strah, panika, očajanje, uznemirenost, tuga, ali sa tim u paketu biće ravnodušna i prema prijatnim okidačima, pa će izostati i čitav set reakcija kao što su radost, uzbuđenje, zaljubljenost, ljubav…

Čini se da je ova varijanta još gora, jer prikazuje čoveka na antidepresivima kao zombiranog pojedinca koji iako sada može da ustane iz kreveta, da bude aktivan i izvršava sve svoje obaveze, ne može emotivno da proživi stvari koje mu se dešavaju i sve mu je ravna linija.

Kvalitativne studije koje su se bavile sakupljanjem intimnih iskustava ljudi na antidepresivima pokazuju da:

  1. antidepresivi inhibiraju ili čak potpuno uništavaju sposobnost da se bude emotivno intiman na način na koji su te osobe bile ranije
  2. ljudi na antidepresivima jureći za nekadašnjim osećajem češće menjaju partnere
  3. često imaju osećaj da ne mogu u potpunosti da se vežu
  4. često ulaze u riskantne i štetne veze iako im to ranije nije bilo svojstveno
  5. upotreba antidepresiva dovodi do takvih promena (hemijskih, a posledično i ponašajnih) da osobe nisu u stanju da održe veze koje su pre njihove upotrebe bile kvalitetne i zadovoljavajuće
  6. konzumiranje antidepresiva smanjuje ljubavna osećanja prema partneru

Čuveno istraživanje profesora psihijatrije Akiskala, sa kalifornijskog univerziteta (2014), obuhvatilo je 192 depresivne osobe koje su u trenutku ispitivanja bile u kvalitetnoj vezi sa partnerom (u trajanju od 6 meseci do čak 26 godina). Ispitanici su ispunili upitnik za procenu toga koliko vole partnera, koliko su za njega vezani i koliko ih seksualno privlači. Nakon toga je otpočela njihova osmomesečna terapija antidepresivima. Naknadno popunjavanje upitnika pokazalo je da su na antidepresivima manje spremni da sa partnerom dele intimne misli i osećanja, kao i da manje žele da njihova ljubav traje večno.

Dodatna katastrofa

Vest da antidepresivi sprečavaju zaljubljenost navela je mnoge tinejdžere širom Amerike da na raznorazne ilegalne načine nabavljaju antidepresive, verujući da su oni rešenje da se odljube ili prebole neuzvraćenu ljubav.

Zašto bi patili mesecima, ako mogu da uzmu antidepresiv?

Od tog trenutka rigorozno je pojačana kontrola izdavanja antidepresiva!

10 stvari koje bi trebalo da znate o seksualnoj inteligenciji

1. Šta se tačno podrazumeva pod seksualnom inteligencijom?

Seksualna inteligencija, baš kao i ljubav, nije stanje koje ti se desi mimo tvoje volje, pre ona je sposobnost koju treba razvijati i negovati. Ona podrazumeva ljudski kapacitet za samorefleksiju ili svesnost o sopstvenoj životnoj energiji koja je po svojoj prirodi seksualna. Za razliku od životinja, koje samo slepo prate svoje seksualne nagone, ljudi poseduju potencijal za svesnost o sopstvenom seksualnom biću – oni su u stanju da prepoznaju, razumeju, prate i nadgledaju sopstvena osećanja, misli, senzacije i ponašanja, kao i da ih modifikuju. Tako, seksualna inteligencija predstavlja jedan kompleksan fenomen koji uključuje aktivno bavljenje svojim seksualnim životom i to putem vršenja brojnih svesnih izbora – od toga ko će biti naš partner, koju seksualnu potrebu želimo da zadovoljimo, na koji način, da li taj način odgovara i partneru, kako ćemo ovu potrebu iskomunicirati sa partnerom, da li smo zadovoljni sopstvenim seksualnim životom, itd.

2. Da li se sa njom rađamo ili je stičemo? Ili je urođena, ali možemo da je usavršimo?

Ljudi se kao i druge vrste rađaju sa seksualnim nagonom, čija je primarna funkcija održanje vrste. Međutim, seksualna inteligencija kao forma sposobnosti je sasvim druga stvar. Na nju ne utiče nasleđe, već brojni i raznoliki sredinski faktori.Među najznačajnima ističu se roditelji i način na koji su oni zadovoljavali kod deteta bazične potrebe za bliskošću, nežnošću, podrškom, intimom i ljubavlju, a kasnije i separacijom i samostalnošću. Na drugom mestu ističe se uticaj vršnjaka, gde deca kroz igru na različite načine aktivno istražuju svoju seksualnost (kroz priču, gledanje porno sadržaja, putem zajedničkih akcija osvajanja…).  Neosporan je i uticaj medija na razvoj seksualne inteligencije, jer od vrste seksualnog sadržaja koji preferiramo (romansirana drama ili pornići)zavisi i naš lični narativ o seksu. Takođe, ovde se ubrajaju i izbori medijskih figura koji mogu postati uzori za naš seksualni život. Ako rezimiramo, seksualna inteligencija nije urođena, na njen razvoj utiču razni činioci kojima smo tokom života izloženi, a da li ćemo je vremenom usavršavati ili ne, zavisi od našeg aktivnog i svesnog nastojanja da to učinimo.

3. Da li je ona povezana sa ostalim vrstama inteligencije?

U stručnoj literaturi susrećemo se sa različitim formama inteligencije, među kojima su tradicionalni pojam IQ-a pod kojim podrazumevamo opštu intelektualnu sposobnost, zatim emocionalna inteligencija, socijalna inteligencija, kinestetička inteligencija, itd. Seksualna inteligencija je kao pojam i predmet izučavanja najmlađa od pomenutih. Većina istraživanja na ovu temu pokazuje relativnu nezavisnost ovih formi inteligencije i njihovu slabu povezanost. Čini se da to potvrđuje i praksa. Ako samo pomislimo na čuvenog naučnika Nikolu Teslu koji je istovremeno pokazivao zavidan nivo opštih intelektualnih sposobnosti, a značajno ispodprosečni nivo socijalne i emocijalne inteligencije, ne možemo a da ne primetimo nezavisnu egzistenciju ovih sposobnosti. Njegova genijalnost živela je svoju priču i nije imala uticaja na poboljšanje njegovih socijalnih kompetencija, niti emocionalnih kontakata. Dakle, istovremeno možemo stvarati čudesna dostignuća u oblasti nauke, a biti socijalno povučeni i distancirani do mere da nas ugrožava i fizički kontakt poput rukovanja.

4. Koliko smo mi kao nacija osvešćeni u tom smislu? Robujemo li predrasudama, koliko smo konzervativni i da li je seks za nas i dalje tabu tema?

Podatak da ima jako malo istraživanja na temu seksualnosti u našoj zemlji predstavlja nedvosmislenu potvrdu toga da nam seks još uvek nije familijarna tema. Za istraživanja su potrebni ljudi, subjekti istraživanja koji bi pristali da otvoreno govore o svojim seksualnim sklonostima i potrebama, a pošto istraživači nisu u stanju da prikupe ovakav uzorak, pretpostavljam da je jasno do koje mere smo i dalje konzervativni po ovom pitanju. Ako u budućnosti bude više ovakvih istraživanja, šta god da bili nalazi, to će ipak biti optimističan nagoveštaj naše seksualne liberacije.

5. Da li je tačno da može da se izračuna koeficijent seksualne inteligencije i šta on tačno pokazuje?

Na ovo pitanje je dosta teško odgovoriti jer je seksualna inteligencija takav konstrukt koji pri merenju iziskuje oslanjanje na subjektivne procene. Dok su za merenje IQ-a ustanovljeni dosta jasniji, objektivni indikatori (gde možemo kvantitativno da odredimo koliko je tačno zadataka osoba uradila na testu sposobnosti i to izrazimo brojkom), stvar je daleko komplikovanija po pitanju određivanja SQ skora. Njegovo merenje je pre stvar kvaliteta, nego kvantiteta – dakle ne koliko, nego kako osoba nešto radi. Ipak, u opticaju jeste jedna zvanična formula koja glasi ovako:

SQ= informacija + emocionalne veštine + telesna svesnost

Na osnovu ove formule može se zaključiti da je osoba seksualno inteligentna ako je informacije o seksualnosti dobijala iz pravih izvora, ako je razvila sposobnost za empatiju, bliskost i intimnost i ako ima razvijenu samorefleksiju za sopstvene telesne potrebe. Postoje upitnici dizajnirani za ispitivanje ove tri oblasti, ali se na osnovu njih ne može dobiti neki precizan skor, odnosno broj koji određuje koliko smo tačno seksualno inteligentni.

6. Zbog čega je važno da u tom smislu radimo na sebi? Da li je tačno da je suština dobrog odnosa u spavaćoj sobi?

Seks je samo jedan od načina da se iskusi i upotrebi seksualna energija, ali ne i jedini. Važno je shvatiti da je seksualna energija sveprisutna, ne samo tokom seksa već i u svim onim momentima mimo njega – kada se odmaramo, tuširamo, rekreiramo, razmišljamo. Seksualna inteligencija upravo i počinje da se razvija u onom trenutku kada namenski preusmerimo našu pažnju sa seksualnog čina na seksualnu energiju koja je u svakom momentu tu. Ovo je od suštinske važnosti, jer ako promenimo način na koji mislimo o svojoj seksualnosti možemo promeniti i svoj celokupni seksualni život, i to zauvek.

7. Šta odaje seksualno inteligentne ljude, a šta one koji to nisu?

Čuveni seksualni terapeut Marti Klajn, dovitljivo je opisao ovu sposobnost poredeći je sa opštom inteligencijom ili IQ pojmom. Kao što je IQ definisan kao sposobnost prilagođavanja u novim situacijama, tako i seksualno inteligentnog čoveka upravo možemo prepoznati kada ga “bacimo” u nepoznato okruženje u kome ne zna jezik i nema prebijenog dinara. Ako je čovek seksualno inteligentan on će biti sposoban da kreira i održi želju čak i u sitacijama koje su daleko od perfektnih i ugodnih. Ovo podrazumeva da će imati kapacitet da se adaptira na telesne promene koje ga sa godinama čekaju, da će biti znatiželjan i otvoren za istraživanje značenja zadovoljstva, bliskosti i uživanja, kako sopstvenog tako i značenja koje ovim pojmovima pridaje partner, i konačno da će imati kapacitet da se prilagodi kada stvari krenu neželjenim tokom.

Ljudi sa visokom seksualnom inteligencijom znaju šta im prija, znaju da iskomuniciraju svoje seksualne potrebe, poznaju svoje nagone i umeju da ih kontrolišu. Takođe, senzibilni su za potrebe drugoga i vode računa da se seksualna energija razmenjuje na obostrano zadovoljstvo.

Suprotno tome, seksualno neinteligentan čovek će uvek biti rob svojih rigidnih strategija osvajanja, gluv prilikom osluškivanja tuđih seksualnih potreba, bez takta da oseti granicu u seksualnom kontaktu koju će zato često narušavati svojim navalentnim ponašanjem; dakle, bez empatije za drugoga i bez samorefleksije za vlastite seksualne postupke. On deluje egoistično, jer je konstantno tokom seksualne interakcije zaokupljen time kako izgleda, kako se njegovom partneru čini njegovo telo i da li sam čin odigrava dovoljno dobro.

8. Koliko je sam Frojd baš o tome pisao?

Frojd se zaista uzima kao revolucionar u izučavanju seksualnosti, kao neko ko je svojim teorijskim polazištem uspeo da detabuizira ovu temu, ali ju je razmatrao u formi osnovne pokretačke sile poznate kao libido ili seksualna energija. Ono što danas podrazumevamo pod pojmom seksualne inteligencije nije bio predmet njegovog izučavanja, budući da je ovaj pojam u naučnu zajednicu uveden tek pre desetak godina od strane američkih psihologa Širi Konrad i Majkl Milburna.

9. Koliko je površno to izjednačiti sa tvrdnjom da je neko “dobar u krevetu”?

Iz prethodnih odgovora se vidi da seksualna inteligencija po najmanje ima veze sa tim koliko smo dobri u krevetu. Naprotiv, ukoliko nam je to glavna preokupacija, to samo svedoči koliko smo zapravo seksualno neinteligentni. Suština je pre u tome koliko smo u kontaktu sa svojom seksualnošću i koliko smo u stanju da na adekvatan način protumačimo potrebe drugoga.

10. Šta se dešava kada se privuku osoba koja je seksualno inteligentna i ona kojoj ta vrsta inteligencije baš manjka? Ili je takva privlačnost u startu nemoguća?

Na isti način na koji ljude mogu privući osobe različitih interesovanja, moguće je da ih privuku i ljudi različitih seksualnih senzibiliteta. U takvim situacijama verovatno će seksualno inteligentna osoba biti u stanju da razume potrebe svog seksualno neinteligentnog partnera, dok će razumevanje u suprotnom pravcu izostati. Neuspeh seksualno neinteligentnog partnera da razume potrebe onog drugog i da ih na adekvatan način zadovolji, može izroditi početnu frustraciju i otpor da se povinuje idejama i željama partnera. Međutim, stvar ne mora nužno da se završi fatalno. Ako je SQ superiorniji partner u stanju i dovoljno vešt da neguje i stimuliše partnerovu seksualnu inteligenciju, oni zajedno imaju šansu za rast i razvoj njihovog odnosa.

* Originalni intervju za dnevni list Večernje novosti, obavljen između novinarke  Tatjane Loš i psihoterapeuta Leonore Pavlice

Seksualna inteligencija i nedostatak seksa

Seksualna inteligencija nije nešto sa čime smo se rodili. Ona zavisi od mnogih faktora, a kao i kod ostalih inteligencija, i ona mora da se konstantno vežba. Razvija se od detinjstva i u zavisnosti od toga kako smo vaspitavani i kako su roditelji, ili nama bliski ljudi, zadovoljavali naše dečije potrebe za kontaktom, intimnošću, nežnošću, ljubavlju, što znači da, ako su nas roditelji učili da se suzdržavamo od intimnosti, verovatno je da ćemo takvo ponašanje preneti na odraslo doba.

Seksualna inteligencija ili SQ, pojam je koji su pre desetak godina javnosti predstavili Širi Konrad i Majkl Milburn, američki psiholozi sa univerziteta u Bostonu. Koeficijent SQ pokazuje koliko ste zadovoljni svojim seksualnim životom i navikama. Što je koeficijent viši, to je osoba sposobnija da uživa u telesnim zadovoljstvima.

Loš seksualni život dovodi do “hroničnih” poremećaja, kao što su nedostatak želje za seksom iliti aseksualnost, impotencija, nemogućnost postizanja orgazma… što se na duže staze prenosi na psihu i svakodnevno funkcionisanje, ljudi postaju mrzovoljniji, nervozniji, nesrećniji, opada im samopouzdanje…

Sve više je mladih koji nisu zadovoljni seksualnim životom, što zbog manjka kontakta uživo, nedostatka vremena, brzog načina života, nedostatka komunikacije uživo, već samo onlajn. Seks je odličan za psihu i telo i pomaže da se izbalansiraju nivoi hormona, ublažava stress, utiče na dobar izgled, seks ima i izuzetan efekat na psihičko stanje i način na koji doživljavamo sebe i svet oko nas.

Ljudi sa visokim seks IQ znaju šta žele, šta im prija, poznaju svoje navike, fantazije. Takvi ljudi prepoznaju svoje nagone, a seks je jedan od primarnih i osnovnih životnih nagona i potreba, poput potrebe za vazduhom, vodom, hranom,… Samim tim što spada u osnovnu životnu potrebu, možemo i uvideti značaj seksa u svakodnevnom životu.

jos

Psiholozi tvrde da se stav o seksu formira još u detinjstvu, odnosno da ga u velikoj meri određuje vaspitanje, stav roditelja, način na koji smo o njemu učeni i informisani. Seksualnost se razvija u zavisnosti od toga kako su roditelji ili bliski ljudi zadovoljavali naše potrebe kada smo bili deca – potrebu za kontaktom, intimnošću, nežnošću, ljubavlju… Kasnije, kroz sopstvena iskustva, lagano smo otkrivali sebe i shvatali šta nam prija i šta želimo.

Seksualno inteligentne ljude, možemo prepoznati po tome što znaju kako da sa partnerom razgovaraju o svojim potrebama, a poseduju i neku vrstu seksualne empatije, koja im omogućava da osete emociju koju prenose seksualnom partneru.

Seksualna inteligencija, može se reći, u sebi objedinjuje sve druge “vrste” inteligencije, donosi nam osećaj zadovoljstva i rasterećenosti. Ona je i ključ uspeha ili propasti jedne veze, ljubavi, braka… a podrazumeva i da, osim sopstvenih želja, umete da “pročitate” i namere i želje partnera na osnovu izgleda, gestova, govora tela, mirisa, pokreta…

Najveći neprijatelj razvoja SQ jesu tabui i potiskivanja. Na ovu temu je pisao i Frojd u “O seksualnoj teoriji”, i pokušavao je i pre više od jednog veka da objasni značaj seksa i da kroz seksualnost dođe do objašnjenja nekih fobija, strahova, uzroka depresije i nezadovoljstava, itd.

Jako često možemo biti svedoci toga da devojke imaju loš seksualni život zato što im je neprijatno da kažu šta im prija i šta žele.

Dobar seks veoma utiče na uspešnost veze, i zato je u većini slučajeva loš seks razlog da veza propadne. Seksualnost nije samo sposobnost da doživimo orgazam, primimo i pružimo zadovoljstvo. Ona je i priča o nama, našim željama, nadanjima, a kada je potisnuta uzrokuje mnoge druge probleme.

Muškarci sa visokim nivoom testosterona – muških polnih hormona imaju i veći libido, dok su žene sa povećanim nivoom estrogena – ženskim polnim hormonom, seksualno aktivnije. Ipak, samo od seksualne inteligencije zavisi hoće li biti u stanju da “oslobode” sebe i partnera i dostignu svoj maksimum u krevetu.

Seksualnost nije samo biti uspešan u seksu. Seksualnost se vidi i u načinu na koji se predstavljamo, kako se ponašamo, kako negujemo svoj intelekt, ali i spoljašnjost. Za seksualno ineligentne ljude, obično se kaže da imaju harizmu i da su izuzetno privlačni. Seksualno inteligentni ljudi će nam uvek biti privlačniji, jer zrače “energijom”, koju na početku i ne moramo da prepoznamo kao seksualnu. S druge strane, žene sa visokom seksualnom inteligencijom obično su one koje pamtite ceo život. One koje se razlikuju od svih drugih koje ste upoznali, baš zbog toga što ih je retkost sresti. To mogu da vam potvrde svi oni koji su tokom života bili sa takvim osobama, bilo muškog bilo ženskog roda. Odnos sa njima se ne zaboravlja, i takođe, nije nešto što lako možete ponoviti sa nekom drugom osobom. Takođe, dešava se i to da nemate potrebu da varate takve partnere, jer suština svakog dobrog odnosa je u spavaćoj sobi, te ako vam je dobar ili čak i odličan seks manje ćete se svađati, bićete prijatniji jedno prema drugom, jedva ćete čekati da se vidite, mislićete na tu osobu non-stop i jednostavno ćete sijati jedno pored drugog, a tu energiju je nemoguće lažirati, a i ponoviti sa nekim drugim.

Neobavezan seks pomaže da izbacimo nagomilanu negativnu energiju i nije loše upražnjavati takve odnose s vremena na vreme, ako su puni poštovanja. Ako ste sa nekim osetili maksimalne varnice, strast i pri običnom razgovoru, ako ste u toku razgovora koji uopšte nije na temu seksa, zamišljali kako imate seks sa tom osobom, i ako je to uzajamno, a može se primetiti po govoru tela, po energiji koja prosto izbija iz vas, po pogledima, po grickanju usne, ako imate leptiriće u stomaku kada vas ta osoba dodirne, onda i nije loše upustiti se u takav, zaštićeni (prezervativom) seksualni odnos. Loše je po naš organizam preterano dugo izbegavati ili nemati seks, jer možemo da poremetimo normalan rad hormona, a na stranu što utiče na raspoloženje i izgled. Kada je u pitanju seks treba ostaviti po strani sve predrasude i stereotipe. Seks je prirodna pojava, primarni biološki nagon i ne treba ga shvatiti neozbiljno. U takvim odnosima, ljudi treba da rade ono što njih ispunjava, bez tabu tema.

Užasno je loše što u 21.veku postoje aplikacije na kojima se ljudi okupljaju da bi dobili seks. Loše je što je kontakta uživo sve manje i manje, što su muškarci i devojke mutavi da izraze svoje potrebe i želje, a kada ih izražavaš, velika je verovatnoća da ćeš ih i zadovoljiti. Ne treba se plašiti novih iskustava, treba slušati svoje telo, svoje potrebe, i biti dovoljno jak i na delima, kao i na rečima. Takođe, nije loše ni dobro izgledati za dobar seks, briga o telu i zdravlju jeste važna, ne samo zbog privlačnosti i šarma, nego i zbog onog samozadovoljstva, koji ljudi osete, jer onda zračimo srećom i samopouzdanjem.

Jako je loše kada ste u vezi, braku, a nemate dovoljno seksa, to stvara monotoniju i ubija potrebu jedno za drugim, između partnera, ili još gore, kada ne možete da kažete jedno drugom koje su vam potrebe i želje.

Tada definitivno dolazi do prevare, kada je jedan od partnera sa manjim SQ, jer kada neko ima manji SQ, on neće shvatati važnost redovnog seksualnog odnosa, niti održavanje seksualnog zdravlja i potencije, bilo da su u pitanju žene ili muškarci.

U poslednje vreme sve ređe viđam baš nasmejane devojke, pune života, sa sjajem u očima, kakav se sreće kada je neko zaljubljen i kada ima redovan i odličan seks, koji se ne odvija samo u spavaćoj sobi.

Svi smo na telefonima, svi negde žurimo, sve je manje kontakta i jako često primećujem koliko muškarcima fali samopouzdanja, koliko sve manje i manje vode računa o sebi i svom izgledu, svojim potrebama, a pošto je za seks potrebno dvoje, onda nije ni čudo što devojke kukaju na nedostatak seksa.

Čak nije ni nerealno povećanje prodaje sredstava za potenciju ne samo kod nas nego i svuda po svetu – čim ima manje kontakta među ljudima, manje će biti i seksa, ako ima manje seksa, ljudima će biti manje potreban seks i samim tim će im polni organi “zakržljati” i biti impotentni. Manjak testosterona ili estrogena, koji neretko uzrokuje i depresiju, objašnjava činjenicu da su pre 2 veka lečili depresiju vibratorom.

Nije ni čudno što ljudi sve više čitaju seksualne romane ili gledaju takve filmove, umesto da faktički rade nešto od toga što su pročitali ili da se prepuste mašti pa da smisle nešto novo. Emocionalna inteligencija nam pomaže da shvatimo svoje potrebe i osećanja, a povezana je i sa vođenjem ljubavi, jer partneri koji su u skladnom odnosu, češće će voditi ljubav i odnos će im biti začinjen ljubavlju i pozitivnim emocijama, nego kod onih kod kojih fali seks.

Poenta ovog teksta je: razumite i zadovoljite svoje potrebe, jer će vam onda biti lakše da razumete tuđe, sa češćim seksualnim odnosima ćete biti zdraviji i srećniji i bolje ćete izgledati, a brinite i o svom reproduktivnom zdravlju i zaštiti. Takođe, seks pomaže povećanju energije i kondicije, te ćete se i bolje pokazati na treningu, bićete vitalniji jednostavno.

Za seks nije potrebno puno novca, osim na zaštitu, te je greota ne upražnjavati takvu aktivnost češće, a sa mnom bi se složile naše bake i deke, koji zasigurno imaju više seksa nego mi mladi sada, jer shvataju njegovu važnost ne samo za produžetak života, već i za srećan život i kvalitetan partnerski odnos.

Izvor: Novosti

Priredila: Aleksandra Stojanović

Sport i Seks (iz ženskog ugla)

Verovatno većinu vas zanima kako treninzi utiču na libido iz ženskog ugla. Libido je, uopšteno govoreći životna energija, ali u tu životnu energiju, naravno da spada i jedna od osnovnih čovekovih i životnih potreba, potreba ili nagon za seksom (razmnožavanjem). Jeste da nije poenta svakog seksualnog odnosa razmnožavanje, ali jeste pražnjenje tenzije, energije koja se sakupila zbog uticaja hormona u organizmu.

Mi, devojke, imamo uglavnom veoma samokritički pogled na sopstveno telo – “debela sam, mršava sam, vidi imam celulit, grudi su mi opuštene, grudi su mi male, jedna mi je veća od druge, dupe mi je mlitavo, dupe mi je preveliko, prljava mi je kosa, naduvena sam, ruke su mi ogromne ili mlitave, imam strije, dlakava sam (juče se izdepilirala, ali svaka dlačica se računa i uništava raspoloženje), niska sam, previsoka sam, imam previše ili premalo kilograma, nisam se našminkala, itd”. Sve ovo su misli koje prolaze devojkama kroz glavu pre, za vreme ili nakon seksa, i uništavaju nam raspoloženje.

Devojke koje treniraju i donekle jedu zdraviju hranu imaju manje problema sa ovakvim mislima, iz razloga što se telo menja na bolje – uglavnom nemate celulit, nemate mlitavu guzu, guza je i podignutija i oblikovanija, mlitave grudi ili ruke su prošlost, butine su lepše i oblikovanije, koža je sve sjajnija u pozitivnom smislu, kao i oči. Za sve ovo su zaslužni hormoni sreće koje telo ispušta tokom treninga, a bogami i tokom seksa – endorfin, serotonin i mnogi drugi.

Hormoni koji se luče pri dobrom treningu, uključujući i seks su: endorfin i serotonin, testosteron, estrogen, adrenalin, oksitocin… Svi ovi hormoni, kao koktel hormona (alkoholni koktel vam u ovom slučaju ne treba), utiču na osećaj zadovoljstva, daju nam energiju, redukuju količinu masti u organizmu, ulepšavaju nam kosu, kožu, nokte, oči su nam blistavije, raspoloženje je na maksimumu, sve manje smo loše raspoloženi, gledano na duge staze, telo je zategnutije i izgledamo bolje.

Zbog svih ovih promena koje se dešavaju u organizmu, drugima smo privlačniji, jednostavno blistamo, odašiljamo pozitivnu energiju i zadovoljstvo sobom, samim tim smo poželjniji za seks (niko ne voli depresivne, nezadovoljne devojke, a ni muškarce, već one nasmejane, samopouzdane, itd.), primećuju da nam se poboljšava držanje tela – hodamo uzdignutije glave, samim tim smo takođe lepši suprotnom polu, za razliku od nesigurnog gledanja u pod, češće se smejemo, bolje spavamo, jedemo manje i nemamo potrebu za najnezdravijim namirnicama, i bukvalno bismo sami sebe odvukli u krevet, koliko nam je poraslo samopouzdanje, energija, sreća, itd. Takođe, fleksibilnije smo, izdržljivije, cirkulacija je bolja…

Sport podiže libido, tako su i stručnjaci rekli, a ja mogu reći da sam to potvrdila u praksi, jer nemam više osećaj naduvenosti, mlitavosti, nepokretljivosti, već “pucam” od energije, sreće, snage, smanjio se umor, negativno raspoloženje, loše držanje i varenje, imam osećaj da mogu da postignem apsolutno sve što poželim, a praksa je to i pokazala. U suštini volja- motivacija za treniranje polazi iz glave, kao i užitak u seksualnom odnosu, tako da je najbitnije imati fokus i biti zadovoljan dok to radiš, bio to trening ili seks. Kod muškaraca se povećava nivo testosterona zbog treninga, pa samim tim imaju veću želju za seksom, veće samopouzdanje, bolje raspoloženje, veću izdržljivost… Zamislite da i vi i dečko trenirate i koliko dobar seks može da nastane iz takvog spoja…

Verujem da većinu ljudi intrigira nečija smelost i autoerotizam (kada je osobi zadovoljstvo usmereno na sopstveno telo, kada je sopstveno telo afrodizijak). To je trenutak kada ste dovoljni sami sebi, kada iz Vas izbija neka energija prepuna erotskog naboja. Jedni bi to nazvali harizmom, drugi seksepilom, itd. Zamislite da Vam u svakom trenutku dobro stoji sve što obučete, da ne morate da isprobavate 1000 odevnih kombinacija, kako biste došli do 1001. koja Vam stoji dobro, i kada Vaše savršeno zategnute obline dolaze do izražaja šta god da obučete, čak i kada ne planirate da ih ističete, kada ne bežite od ogledala za vreme seksualnog čina, niti od svetla, kako biste prikrili svoje mane…

Ako Vaš partner/ka ne trenira, nadam se da će je/ga ovaj tekst motivisati i da ćete imati još bolju vezu samim tim. Takođe, poenta života “u treningu” je da volite sebe i da prihvatite promene tela koje se svakako dešavaju. Ne znači Vam ništa savršeno telo, ako ne volite sebe i svoju ličnost, ne znate koje su Vam erogene zone, niti ste dovoljno izdržljivi ili smeli da probate apsolutno sve što poželite…

Isprobajte, pa javite iskustva, nadam se da će biti pozitivna kao i moja!