Tag: trudnoća

Postporođajna depresija: Ozbiljna smetnja ili dokaz razmaženosti?

Majka sam dve devojčice. Starija ima 5 godina i samostalna je za podmirivanje većine osnovnih dečijih potreba. Mlađa ima 7 meseci, dobre je i živahne naravi, radoznala i uporna. Od pre mesec dana pokušava da stoji uz sve čega se domogne. Noge su joj još uvek slabe, nespretna je i često pada. Sve sadašnje, bivše ili buduće mame beba ovog uzrasta znaju, sećaju se ili naslućuju koliko je ovo zahtevan period. Stalni fokus, napetost i umor. Moram napomenuti da moja deca ni po čemu nisu ekstremna u odnosu na njihove vršnjake.

Vratila sam se poslu. Radim 4 dana nedeljno. Jednom nedeljno, po par sati ih čuva moja majka, koja kaže da ne može da dođe češće jer ne uspeva da se odmori do idućeg puta koliko je iscrpljena. Jedom nedeljno, takođe par sati ih čuva svekrva, uz uslov da njen mlađi sin bude tu da bi uspela nešto da skuva. Jednom ga čak nije pustila u školu (u pitanju je bila radna subota) jer neće moći sama oko bebe. Jednom nedeljno dođe i bebisiterka. Maločas mi se požalila kako joj je 6 sati previše i kako maksimalno može da izdrži 4 do 5 sati. Ima 24 godine, nema svoju decu i već se boji kako će se snaći u toj ulozi. Muž dolazi kući i prepričavam mu bebisiterkinu priču. Njegov komentar je: “Pa nemoj puno da nam izrabljuješ bebisiterku, ostaćemo bez nje”.

Evo bez uvijanja, očekivala sam da će na osnovu priloženog bar konstatovati koliko je meni zapravo teško, ako ni babe, ni mladi ne mogu da izguraju ovu priču. Naprotiv, sada još treba da zaštitim i bebisterku od burnout-a.

Da ne dužim – biti mama je teško! I tačka. Mame su blistave i odmorne samo u magazinima i reklamama za pelene. Još uvek je tabu pričati otvoreno o negativnim aspektima majčinstva. Kruži legenda da postporođajne depresije ranije, u vreme naših baka, nije ni bilo. Da je to bolest modernog doba.

Prvo, tada je odlazak kod stručnjaka za mentalno zdravlje bio još veći tabu nego danas, pa statistike i ne posedujemo.

Drugo, tada se još više “prljav veš” čuvao pod ključem svoga doma, pa se žene nisu žalile ni jedna drugoj.

Treće, tada je uloga žene bila mnogo manje zahtevna, ugavnom svedena na majku i domaćicu, pa su i uslovi za razvoj PPD bili suptilniji.

Četvrto, uglavnom se živelo u širim zajednicama, pa su tetke, babe, strine uskakale svako malo kao ispomoć. Dete bi u opštem metežu neosetno poraslo.

Šta me je izazvalo da vam sve ovo pišem. Ja sam mama, koja iza sebe ima iskustvo PPD-a. Takođe sam i psihoterapeut koji radi sa ženama koje imaju postporođajnu depresiju. Kao stručnjaka su me puno puta zvali u medije da pričam o ovoj temi i uvek bi pitali da li je moguće da su razmažene, ušuškane i suviše zaštićene žene podložnije ovoj problematici. Još jedna raširena zabluda koju sam dužna da opovrgnem! Iz ličnog, a i profesionalnog iskustva znam šta povečava verovatnoću za PPD i to je upravo suprotno – ne razmaženost, već prevelika Snaga! Onaj ko je od deteta bildovan porukama “ti si jaka, izdržljiva” pokušavaće da u svom daljem razvoju opravda ove etikete. Ovakve poruke su na prvu loptu validirajuće, ali su istovremeno jako zahtevne i obavezujuće. Obavezuju te da ne poklekneš, da ne pokažeš slabost, da izdržiš, da ne kukaš, da ne tražiš pomoć, ni pod razno. Isprva je lako, jer su i zalogaji mali. Mic po mic savladavaš prepreke a tvoj Ego kvasa kad god neko potvrdi koliko si stabilan, nesalomiv, potentan. To te nadalje obavezuje još više. Rasteš u Jakog i Sposobnog odraslog. Vrtiš se u začaranom krugu dokazivanja da možeš i opovrgivanja da nešto ne možeš. Tvoja okolina, tvoj mikrokosmos je uveliko navikao na tvoje rezultate, tvoju samostalnost, tvoj stoicizam i tišinu sa kojom sve dostojanstveno podnosiš. Ne diže se nikakva pompa oko tvojih rezultata, oni se prosto podrazumevaju. Pod teretom tuđih očekivanja, onaj ko takođe podrazumeva samo uspehe si i ti sam. Kada bi bilo drugačije, izneverio bi uprte poglede, ali još više sebe. Nešto bi duboko uzdrmalo tvoj identitet. Tu brižljivo građenu i održavanu konstrukciju Selfa.

Postaješ mama. Očekuješ, spram pređašnjih rezultata, da to neće biti zahtevno i nepremostivo. Dužna si , i ovaj put, da dokažeš koliko si dorasla zadatku – mami, tati, sestri, mužu, sebi… Ubrzo shvataš da si štiteći “imidž” preterala. Toliko si im svima dokazala da sve možeš sama i najbolje da su se za uzvrat odmakli. Oko tebe je pustoš. Prvi redovi na frontu su se povukli, a i drugi i svi ostali za njima. Bitku biješ sama. Niko ti se ne nudi kao saveznik jer si ih sama uverila kako ti saveznici i nisu potrebni. Ponos, panika i odsustvo umeća da tražiš pomoć igraju protiv tebe. Neko vreme se suzdržavaš od vapaja. Ovo te učvršćuje kao jaku osobu u percepciji drugih. Ni vreme nije na tvojoj strani. Što ga više prolazi, to si više ubedio okolinu da Možeš, da se Snalaziš, da je sve O.K.

Naposletku, tvoje telo te pobeđuje, odbija saradnju, iznureno je i umorno. Ne nalazi načina da se regeneriše. Trošiš se i ne spavaš. Zanemaruješ osnovne potrebe da neko ne bi video da gubiš kontrolu, da ne uspevaš. Strah te je. Počinješ da kukaš. Isprva tiho i suptilno. Niko ne čuje. Zapravo, niko ne veruje! Nisi im poznata u toj ulozi. Mora biti da je samo šala. Pojačavaš ton, odlučnija si, vrištiš za pomoć. Odmahuju rukom i kažu: “To su samo hormoni, proći će!” Joj jedna opasna i takođe medijski rasprostranjena zabluda. Svim ženama tokom trudnoće određeni hormoni naglo rastu i sve žene nakon porođaja imaju nagli pad hormona. Pa opet, ne iskuse sve žene postporođajnu depresiju. Osim hormona, potrebni su i drugi faktori koji će je aktivirati. Jedan od glavnih je IZOSTANAK PODRŠKE. A podršku upravo nemaju one žene koje su navikle na život bez nje, koje se hrane i ponose svojom samostalnošću, koje nisu imale potrebu i ne znaju da traže tu istu podršku.

Retko će razmažena žena razviti PPD. Razmažena žena je žena koja ume da kuka, koja je puno puta kukala, za koju su drugi rešavali njene probleme. Njeno iskustvo kukanja pomaže joj da kuka i sada i zna kako će njeno kukanje biti primećeno. Ona čak i ne mora da kuka. Ima tu privilegiju da je opažaju kao nemoćnu, osetljivu i nesposobnu, pa joj podrška sama hrli u naručje. Njena kuća je uvek opkoljena babama, strinama, tetkama… Ona će sebi dozvoliti ideju da je zamenljiva jer to ne šteti njenom krhom Egu. Ništa nije u riziku da propadne – njen self marketing ionako nije zainteresovan za pohvale i hvalospeve. I blago ovim ženama što su otkrile tu mudrost da nisu i ne moraju biti omnipotentne. Život će ionako ići svojim tokom, i to lakše i bezbrižnije.

Zato je moja poruka svima koji u svojoj intimnoj okolini imaju neku mladu mamu – Primetite je, razmazite je, nudite joj pomoć, čak i kad ne traži, čak i kad se otvoreno protivi. Budite nasrtljivi, ne odustajte, uvek imajte na umu ideju da je svakoj mami potrebna vaša pomoć. Što vam ratobornije žena izgleda to je više držite na oku. Nudite joj svoju pažnju. Kada uvidi da ste dobronamerni možda će se osmeliti i da je prigrli. Zapamtite – i ispod najgušćeg trnja čuči jedan nežan pupoljak koji samo čeka uslove da se otvori. Šta vam je teško da ga katkad zalijete?

Jedna žena, mama i psihoterapeut

Anksioznost i trudnoća: Anksiozna sam, a želim bebu!

Anksioznost se smatra najčešćom psihičkom smetnjom današnjice koja se javlja u svim životnim dobima.Veoma je nezahvalno dati univerzalnu definiciju anksioznosti, jer set simptoma varira od osobe do osobe. Uglavnom je opisuju kao “slobodno lebdeći strah”, odnosno kao intenzivnu uznemirenost i zabrinutost, propraćenu mnogobrojnim telesnim simptomima. Ono što je zajednička karakteristika je odsustvo konkretne pretnje ili opasnosti. Dakle, čini se kao da je anksiozna osoba veoma preplašena i to bez jasnog povoda. Čitava strepnja projektovana je u budućnost – osoba strahuje da će se nešto loše dogoditi i stalno je u iščekivanju negativnog ishoda.

Sa druge strane imamo trudnoću, stanje koje samo po sebi unosi dozu nemira i neizvesnosti. Svaka buduća mama, ma koliko bila fizički zdrava i psihički stabilna osoba, u ovoj novonastaloj situaciji ima u glavi brojna pitanja: da li će dete biti rođeno zdravo, da li će trudnoća proći u redu, kakav će mi biti porođaj, da li ću biti dobra mama, kako ću se snaći?… Kako vidimo, i ova pitanja su upravljena ka budućnosti i strepeća po karakteru.

Osmotrimo sada kombinaciju anksioznog poremećaja i trudnoće! Svako bi pomislio da će anksiozna osoba sva ova pitanja o nastajanju novog života još više intenzivirati i dovesti do nivoa katastrofe. Promene u hormonskom statusu koje trudnoća po pravilu izaziva, mogu samo dodatno pospešiti razdražljivost. Kada anksiozna žena pokuša samo da zamisli sebe u drugom stanju, sva ta pitanja počinju da se pretvaraju u seriju negativnih proročanstava: Sigurno ću imati težak porođaj! Šta ako bebi bude nešto falilo?! Ovo moje stanje će sigurno uticati na plod; pobaciću! Ne mogu ja sve to da iznesem! Kakva ću tek majka biti, ni o sebi ne znam da vodim računa, a kamoli o detetu!, itd. Pa ipak, biološki sat otkucava, žena želi da se ostvari u ulozi majke, za nju je ovo možda zadobijanje novog smisla u životu. Šta raditi? Dilema je ogromna!

Zato je sasvim opravdano i korisno postaviti sledeća pitanja:

Odluka: Da li žena koja pati od anksioznosti treba da zatrudni ili da sačeka?

Zdravlje deteta: Da li je anksioznost štetna po razvoj ploda?

Zdravlje majke: Da li će se u trudnoći simptomi anksioznosti dodatno pojačati?

Tretman: Da li je dozvoljeno koristiti anksiolitike u trudnoći i kako oni utiču na plod?

Odluka: Da li žena koja pati od anksioznosti treba da zatrudni ili da sačeka?

Statistike pokazuju da su žene dvostruko češće anksiozne nego muškarci i to posebno u razdoblju između 20-e i 40-e godine. Dakle, u razdoblju namenjenom majčinstvu. Da priča bude još komplikovanija, procenjeno je da kod žena anksioznost (čak i kada je tretirana) dosta duže traje nego kod muškaraca (WHO –  World Health Organization). Što znači da ako žena čeka da se srede simptomi može prekoračiti vreme plodnosti i ostati bez potomstva.

Ono što je najbolja preporuka jeste ne donositi ovakvu odluku ishitreno i bez prethodne konsultacije sa svojim ginekologom i psihijatrom. Ukoliko stručna lica ustanove da su anksiozni simptomi koje žena oseća niskog do srednjeg intenziteta i ukoliko su pod kontrolom, verovatno će dati preporuku da se ovakva odluka dalje ne odlaže. U suprotnom, žena bi se morala raspitati na koji način da svoje stanje dovede do očekivanog kriterijuma za majčinstvo. I u prvom i u drugom slučaju, savetuje se da žena koja planira trudnoću otpočne redovan psihoterapijski proces, kako bi bila pod nadzorom stručnjaka koji će biti u stanju da prati svaku nadolazeću fazu. On će je opskrbiti svim potrebnim tehnikama za samoumirenje i raditi na otklanjanju negativnih uverenja.

Zdravlje deteta: Da li je anksioznost štetna po razvoj ploda?

Pregledom relevatnih inostranih istraživanja o uticaju anksioznosti na zdravlje bebe mogu se izdvojiti 4 grupe problema:

  1. Biološki problemi – pronađeno je da majčina anksioznost može uticati na dužinu bebe po porodu, u smislu da je prosečna dužina bebe anksioznih majki manja; što se tiče telesne težine novorođenčeta, studije daju oprečne rezultate. Takođe, moguće je da se javi prevremeni porođaj usled anksioznosti visokog stepena.
  2. Mentalni problemi – utvrđeno je da je visoka anksioznost majke tokom trudnoće u značajnoj povezanosti sa mentalnim poremećajima, emocionalnim problemima, smanjenom koncentracijom i hiperaktivnošću deteta, zatim sa zastojem u kognitivnom razvoju deteta (kortizol i androgeni koji povećavaju nivo anksioznosti majke ostavljaju traga na razvoj jezika, sposobnost klasifikacije sadržaja i uzrokuju govorne probleme posebno kod ženske dece). Pojedine studije navode da ekstremno visok nivo anksioznosti majke može voditi shizofreniji i disleksiji u kasnijem razvoju deteta.
  3. Bihejvioralni problemi – Rezultati pokazuju da netretirana visoka anksioznost majke tokom trudnoće može izazvati prolongirano plakanje novorođenčeta, psihomotorni nemir i razdražljivost; na kasnijem uzrastu zapažene su ekstremnije reakcije deteta na stresne životne događaje (smanjena frustraciona tolerancija); takođe, zapažena je slabija interakcija majka-dete. Bebe anksioznih majki češće iritiraju jaki zvuci, nervozne su i strašljive.
  4. Medicinski problemi – Studije pokazuju da su deca anksioznih majki češće bolešljiva i najčešće imaju probleme sa respiratornim organima (astma, plitko disanje), kožna oboljenja (osipe), bolesti vezane za endokrini sistem i bolesti srca u odraslom dobu.

Ipak, sve navedene nalaze treba uzeti sa rezervom, jer oni nisu univerzalno pravilo već mogući rizici. Ovakvi rizici postoje i kada je u pitanju psihološki zdrava trudnica. Važno je zato ići na redovne preglede i ispratiti trudnoću u svakom stadijumu, kao i konsultovati psihijatra ukoliko se primeti porast u intenzitetu anksioznih simptoma.

Zdravlje majke: Da li će se u trudnoći simptomi anksioznosti dodatno pojačati?

Što se tiče zdravlja same majke, mišljenja su podeljena. Neki smatraju da će hormonske promene koje se neizostavno javljaju tokom trudnoće dodatno produbiti anksiozne simptome u vidu još veće razdražljivosti, manjeg kapaciteta da se nosi sa stresnim događajima, povećane zabrinutosti za sopstveni i život bebe.

Trudnoća je sama po sebi stresogeni i neizvestan događaj, koji i kod majki koje nisu od toga patile ranije može izazvati anksioznost. Nikako ne možemo predvideti da li će nas trudnoća uvesti u anksioznost. Međutim, važno je razlikovati konstruktivnu zabrinutost koju pokazuju sve majke, od patološke koja se manifestuje preteranom brigom i stalnim iščekivanjem negativnog ishoda. Zato je važno izbeći samodijagnostikovanje i prepustiti ovo stručnjaku.

Sa druge strane, postoje i zastupnici mišljenja da će se anksiozni simptomi smanjiti tokom trudnoće, jer posteljica ploda luči zaštitne enzime koji majku pripremaju da se nosi sa “drugim” stanjem i svim propratnim trzavicama.

Najvažniji zaključak je da niži do umereni nivo anksioznosti neće ostaviti loše posledice po život i zdravlje kako majke, tako i deteta! Tek ekstremno visok nivo nosi sa sobom opisane rizike. Zato je važno ako se anksiozna žena odluči za ovakav korak da redovno prati i kontroliše svoje stanje.

Tretman: Da li je dozvoljeno koristiti anksiolitike u trudnoći i kako oni utiču na plod?

Mnoge anksiozne žene koje planiraju trudnoću s razlogom se pitaju da li mogu nastaviti svoju terapiju anksioliticima, kao i da li je mogu uvesti tokom trudnoće ako se stanje pokaže naročito teškim. Za sada, ne postoji nijedno istraživanje koje nedvosmileno potvrđuje da anksiolitici nemaju negativne posledice po razvoj ploda.

Dakle, opšta je preporuka da trudnica ne uvodi ovakve lekove, kao i da ako ih je uzimala pre trudnoće, pokuša uz konsultaciju psihijatra da ih postepeno izbaci iz upotrebe. Nema te dovoljno male doze leka koja neće štetiti. Pored toga, generalni stav je da su anksiolitici privremeno i zaobilazno rešenje koje ne otklanja uzrok anksioznosti.

Ono što je ohrabrujuće, jeste da žena u toku trudnoće može ojačati svoje emocionalne kapacitete i postati upornija, jer su sada u igri dva života za koja se treba boriti. Ukoliko se sa anksioznošću bori godinama, ona je verovatno već stekla brojne strategije i veštine samoumirenja, koje će joj biti od koristi i kada se radi o trudnoći. Trudnoća kod žene aktivira i razvija upravo te sposobnosti aktivnog suočavanja sa problemom, umesto pasivnog zaobilaženja.

Zaključak: Nijedan od 4 ponuđena odgovora nije definitivan, jer je svaka anksiozna žena slučaj za sebe, kao što je i svaka trudnoća jedno posve lično iskustvo. Zato, ne donosite zaključke samostalno, već prepustite to stručnom licu. Najbolja opcija je da to stručno lice bude uključeno od početka do kraja procesa, dakle od donošenja odluke pa sve do realizacije – donošenja malog bića na svet.

Pregoreksija: Fenomen fit-trudnica

U poslednje vreme često se spominje termin pregoreksija, koji se vezuje za narastajuću potrebu budućih mama za održavanjem vitke linije u periodu trudnoće. Ranije nam je pažnju odvlačila preterana gojaznost trudnica (pregobesiti), ali se danas očito ovaj trend radikalno izmenio. Izgleda da je čak i ovo “blaženo stanje” podložno pomodarstvu.

U tridesetim godinama prošlog veka, preporučivalo se povećanje težine tokom trudnoće za oko 7 kilograma, a tokom 60-ih i 70-ih je taj broj kilograma uzdignut na 9 do 12. To baš i nije bilo dobro prihvaćeno za vreme popularnosti “Tvigi izgleda” (premršave žene – manekenke). Danas za “trudnoreksiju” krive popularne ličnosti, čija tela ubrzo nakon porođaja ponovo postaju savršena.

Treba imati u vidu da su promene na telu normalna propratna pojava u trudnoći. Međutim, nedovoljno povećanje težine za vreme trudnoće povećava rizik od niske porođajne težine deteta i prevremenog porođaja. Zbog toga, ako se intenzivira ponašanje koje ukazuje na poremećaj u “prehrambenom ponašanju”, pravo je vreme da se taj problem reši, kako se takav stav o hrani i ishrani ne bi preneo detetu.

S druge strane, još uvek je paralelno aktivan i  pregobesiti iliti preterano povećanje težine u trudnoći, koje je povezan s makrosomijom (veliko novorođenče, koje ima više od četiri i po kilograma), komplikacije pri porođaju, kasnijom gojaznošću i hipertenzijom (visok krvni pritisak), a nije zdravo ni za dete. Neke trudnice koriste svoje stanje kao izgovor, pa sasvim izgube kontrolu nad onim šta i koliko jedu. Rešenje bi bila edukacija o pravilnoj ishrani, što se u nekim klinikama pokazalo uspešnim.

Brittany Dykstra, pregnant woman who was body shamed, and was photographed as part of The Honest Body Project.

Trudnoća nikako nije vreme za restriktivan unos hrane, a ne podržava se ni razmišljanje da trudnica može i treba da konzumira neograničene količine hrane.

Zabranjeno je korišćenje pilula za mršavljenje, čak i ako na njima piše da su od prirodnih sastojaka. Mnoštvo takvih pilula sadrži kofein i efedrin, koji ne samo da smanjuju apetit, nego stimuliraju nervni sistem i podižu temperaturu tela. Osim toga, sve što trudnica proguta, tačnije unese u organizam, uticaće na bebu, a skoro je nemoguće da se taj uticaj na bebu proceni, pogotovo u prvom trimestru – kada se formiraju srce, mozak i nervni sistem.

Trebalo bi izbegavati diuretske ili takozvane “vodene” pilule, jer dovode do dehidracije i podizanja telesne temperature. Osim toga, mogu da izazovu dijareju, umor, mučninu i glavobolju, prema rečima prim. dr sci med. Jasminke Komnenović, pedijatra- nutricioniste.

U periodu kada su žene fokusiane na stvaranje novog života i brigu o tome da li će sve biti u redu, da li im treba još jedno nametanje nerealnih očekivanja, oko izgleda, zarad čega? Na stranu su “dobri geni” ili profesionalno vođeno vežbanje, pa da li (i zašto) treba osuđivati žene koje ne mogu, ili ne žele da izgledaju tako savršeno tokom trudnoće, pa ni posle – kada se zna da je spavanje u prvim mesecima misaona imenica, a sasvim jednostavne stvari poput pranja zuba ili kose, nešto što se željno iščekuje? Primer za ovakvu trudnoću je fit-mama, Sara Stejdž, koja je imala pločice tokom trudnoće i radila veoma naporne treninge, na kakve je njeno telo bilo naviknuto i mnogo godina pre trudnoće, te nije bilo zdravo prestajati sa treningom za vreme trudnoće, osim ako to ginekolog nije strogo posavetovao.

Zdravlje tokom trudnoće zavisi od zdravlja pre trudnoće! Poznato je da stanje uhranjenosti majke u momentu zatrudnjivanja utiče na zdravlje njenog budućeg deteta. Uhranjenost majke je pod uticajem genetskih, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i ličnih faktora. Takođe je jako bitno i održavanje oralne higijene pre, za vreme i nakon trudnoće, jer se tokom ishrane majke, te bakterije izazvane nepravilnom oralnom higijenom, kroz pupčanu vrpcu mogu preneti i na dete. Nije preporučljivo ni konzumiranje lekova i antibiotika, pogotovo ne bez nadzora lekara.

Period trudnoće, kao “blaženo stanje”, ne treba da bude period nametanja nerealnih očekivanja vezanih za izgled, kao ni period nebrige o sopstvenom zdravlju i kondiciji.  Taj period od 9 meseci bi trebalo da bude propraćen srećom, zadovoljstvom, zdravljem, dok je za održavanje kondicije preporučljiva lagana šetnja. Trudnice pogotovo ne smeju da potpadnu pod uticaj medija i da stave veto na unos dodatnih, a preporučenih kalorija i konzumaciju zdravih namirnica (koje su im ginekolog i nutricionista posavetovali), zarad izgleda premršavih poznatih trudnica, koje mediji propagiraju kao fit izgled. Takođe, trudnice ne smeju same sebi da nametnu nerealna očekivanja vezano za sopstveni izgled, već treba da slave svaki dan svog drugog stanja i uživaju u rastu svog stomaka, jer u njemu raste nov, maleni život.