Tag: test

Da li ste depresivni?

Ukoliko želite da saznate da li ste depresivni i u kojoj meri, pristupite rešavanju najpouzdanijeg instrumenta za merenje depresivnosti, Bekovom Inventaru Depresivnosti (BDI).

Ispod se nalazi 21-na grupa tvrdnji. Zaokružite ispred tvrdnje broj koji najviše odgovara Vašem raspoloženju u poslednje dve nedelje.

1.

0 – Nisam tužan.

1 – Prilično sam tužan.

2 – Stalno sam tužan i ne mogu da se oraspoložim.

3 – Toliko sam tužan i nesrećan da to ne mogu da podnesem.

2.

0 – Nisam nešto posebno obeshrabren u pogledu budućnosti.

1 – Obeshrabren sam u pogledu budućnosti.

2 – Osećam da nemam čemu da se nadam.

3 – Osećam da je budućnost beznadežna i da ništa neće biti bolje.

3.

0 – Ne osećam se neuspešno.

1 – Osećam se neuspešnije od drugih ljudi.

2 – Kada sagledam svoj život vidim samo mnoštvo neuspeha.

3 – Osećam da sam potpuno neuspešna osoba.

4.

0 – Mogu da uživam u životu isto kao ranije.

1 – Ne uživam u životu kao ranije.

2 – Više ni u čemu ne mogu da uživam.

3 – U svemu što radim osećam nezadovoljstvo i dosadu.

5.

0 – Nemam neko naročito osećanje krivice.

1 – Ponekad me muči osećanje krivice.

2 – Često me muči osećanje krivice.

3 – Stalno me muči jako osećanje krivice.

6.

0 – Ne osećam se kažnjeno.

1 – Imam osećaj da će me stići kazna.

2 – Imam osećaj da je kazna jako blizu.

3 – Imam osećaj da sam već kažnjen.

7.

0 – Ne osećam se razočarano u sebe.

1 – Ja sam razočaran u sebe.

2 – Gadim se samom sebi.

3 – Mrzim samog sebe.

8.

0 – Ne osećam da sam gori od bilo koga drugog.

1 – Ja sam kritičan prema sebi zbog nekih svojih grešaka.

2 – Stalno krivim sebe zbog grešaka koje sam napravio.

3 – Bilo šta loše da se desi ja krivim sebe.

9.

0 – Ne padaju mi na pamet misli o samoubistvu.

1 – Padaju mi na pamet misli o samoubistvu, ali ne bih se ubio.

2 – Hteo bih da se ubijem.

3 – Ubio bih se kad bih imao priliku.

10.

0 – Ne plačem ništa češće nego obično.

1 – Sada plačem više nego obično.

2 – Stalno plačem.

3 – Nekada sam mogao da zaplačem ali sada više ni to ne mogu.

11.

0 – Nisam ništa razdražljiviji nego obično.

1 – Malo sam razdražljiviji nego obično.

2 – Veći deo vremena sam prilično razdražljiv.

3 – Stalno sam razdražljiv.

12.

0 – Nisam izgubio interesovanje za druge ljude.

1 – Manje sam zainteresovan za druge ljude nego obično.

2 – Prilično sam izgubio interesovanje za druge ljude.

3 – Potpuno sam izgubio interesoavnje za druge ljude.

13.

0 – Donosim odluke isto kao ranije.

1 – Odustajem od donošenja odluka češće nego obično.

2 – Sada imam mnogo veće probleme da donesem odluku nego ranije.

3 – Više uopšte ne mogu da donesem nikakvu odluku.

14.

0 – Ne mislim da izgledam lošije nego obično.

1 – Mislim da u poslednje vreme izgledam neprivlačnije.

2 – Mislim da svakim danom postajem sve neprivlačniji.

3 – Uveren sam da sam ružan i neprijatan.

15.

0 – Mogu da radim jednako kao i obično.

1 – Teško mi je kada nešto počinjem da radim.

2 – Moram sebe jako da teram da bih bilo šta uradio.

3 – Više uopšte ne mogu ništa da radim.

16.

0 – Spavam jednako kao i obično.

1 – Ne spavam dobro kako sam navikao.

2 – Budim se par sati ranije i teško mi je da nastavim da spavam.

3 – Budim se par sati ranije i više uopšte ne mogu da spavam.

17.

0 – Ne umaram se ništa više nego obično.

1 – Umaram se lakše nego obično.

2 – Umorim se od gotovo bilo čega što radim.

3 – Toliko se osećam umorno da više ništa ne mogu da radim.

18.

0 – Moj apetit se ništa nije promenio.

1 – Moj apetit je nešto slabiji nego obično.

2 – Moj apetit je mnogo slabiji nego obično.

3 – Više uopšte nemam apetit.

19.

0 – Nisam uopšte izgubio ili dobio na težini mimo svoje volje.

1 – Izgubio sam / dobio sam više od 2.5 kg, iako nisam to želeo.

2 – Izgubio sam / dobio sam više od 4.5 kg, iako nisam to želeo.

3 – Izgubio sam / dobio sam više od 7 kg, iako nisam to želeo.

20.

0 – Ne brinem o zdravlju ništa više nego obično.

1 – Brinu me fizičke tegobe, bolovi, napet stomak, zatvor.

2 – Brinem oko fizičkih tegoba i teško mi je da mislim na druge stvari.

3 – Toliko brinem oko fizičkih tegoba da ni o čemu drugom ne razmišljam.

21.

0 – Nisam primetio nikakvu promenu u svom interesovanju za seks.

1 – Manje sam zainteresovan za seks nego obično.

2 – Mnogo manje sam zainteresovan za seks nego obično.

3 – Potpuno sam izgubio interesovanje za seks.

 

Saberite sve zaokružene brojeve i pronađite odgovor u ponuđenoj klasifikaciji:

1-10 – ovi usponi i padovi smatraju se normalnim

11-16 – blagi poremećaj raspoloženja

17-20 – granična klinička depresija

21-30 – umerena depresija

31-40 – teška depresija

preko 40 – ekstremna depresija

 

 

Procenite nivo svoje anksioznosti

Pred Vama se nalazi Bekov Inventar Anksioznosti (BAI), jedan od najpoznatijih  instrumenata za procenu nivoa anksioznosti današnjice. Ukoliko Vas interesuje koliko je intenzivna Vaša anksioznost, pristupite rešavanju testa.

Zaokružite onaj broj koji označava koliko ste navedene simptome i osećanja imali tokom prošle nedelje. Pri tome koristite ovu šemu:

0 – uopšte nije bilo prisutno

1 – malo izraženo ili retko

2 – mnogo izraženo ili često

3 – veoma mnogo izraženo, bilo je skoro nepodnošljivo

 

1.  Utrnulost (neosetljivost na dodir) ili trnjenje

0

1

2

3

2. Osećanje vreline

0

1

2

3

3. Nesigurnost u nogama

0

1

2

3

4. Nemogućnost da se opustite

0

1

2

3

5. Strah da će se dogoditi najgore

0

1

2

3

6. Vrtoglavica ili zamagljen vid

0

1

2

3

7. Lupanje ili ubrzan rad srca

0

1

2

3

8. Nestabilnost

0

1

2

3

9. Užasnutost

0

1

2

3

10. Nervoza

0

1

2

3

11. Osećanje da ćete se ugušiti

0

1

2

3

12. Drhtanje ruku

0

1

2

3

13. Osećanje da se tresete

0

1

2

3

14. Strah od gubitka kontrole

0

1

2

3

15. Teškoće u disanju

0

1

2

3

16. Strah od umiranja

0

1

2

3

17. Preplašenost

0

1

2

3

18. Loše varenje ili smetnje sa stomakom

0

1

2

3

19. Nesvestica

0

1

2

3

20. Crvenilo lica

0

1

2

3

21. Znojenje (koje nije izazvano vrućinom)

0

1

2

3

 

Saberite zaokružene odgovore i Vaš skor pronađite u sledećoj klasifikaciji:

0-21 – niska anksioznost

22-35 – srednja anksioznost

36 i više – zabrinjavajući nivo anksioznosti

Test o kome se najviše priča…

~ Roršahov test ~

Od svih ikada korišćenih psiholoških instrumenata, čuvene Roršahove kartice sa mrljama od mastila, su definitivno najviše puta „glumile“ na filmu. Svi smo mi u životu bar jednom gledali film u kome neki od junaka odlazi psihijatru i dobija kartice za koje treba da kaže na šta mu liče. Iako je dosta zastupljen i popularizovan van stručnih krugova, o njemu se ipak malo zna, u onom naučnom smislu. Reč je o vrsti projektivne tehnike koja ima veoma zanimljivu prošlost.

Istorijski presek

Dva pristupa su od značaja za pojavu i razvoj svih projektivnih tehnika, pa i Roršahovog testa:

filozofija iracionalnosti (19. vek) – Karus, Eduard fon Hartman; filozofi u čijim radovima se po prvi put javlja ideja o nesvesnom

psihoanaliza (20. vek) – uvodi novinu u psihologiju, ne svodi čoveka na ponašanje i svesno delanje, već otkriva skriveno.

Uticalo je i polje prirodnih nauka – u domenu teorijske fizike pokazalo se da postoje odstupanja od uniformnog ponašanja fenomena (Šredinger). Nije tačno da nadređeni entitet upravlja delovima – svi elementi utiču jedni na druge i vredi ispitivati polje delanja (teorija polja – ne princip da nešto utiče, već da sve utiče na sve). Polje je fenomen koji se sastoji od elemenata, ali ga ne određuju ti elementi, već specifične interakcije među njima.

Psiholozi su doveli u sumnju da se čovekovo ponašanje uniformno odvija, tako da su se pored objektivnih psihometrijskih testova javili i instrumenti izobrazni pomenutim tokovima. Vremenom su objektivne metode (upitnik, skale procene, testovi IQ…) postale preuske za kliničare jer u njima nije dolazilo do izražaja onog sto je individualno u ličnosti. Iza manifestnog se nalazi latentno. Pojedinac je u stalnoj interakciji i sa “spolja” i sa “unutra”.

Preteče Roršahovog metoda

Projektivni testovi su postojali i ranije. Od kada je čovek počeo da proučava nešto tražeći skriveni smisao – npr. Leonardo da Vinči je od svojih pomoćnika tražio da gledaju u oblake i kažu šta vide, te potreba da se na taj način nešto sazna nije nova.

U 19. veku, Justin Kerner , nemački psihijatar, sahvatio je da jedna igra može da se iskoristi u psihologiji, a to je BLOTTOljudi su pravili ili kupovali mrlje od mastila, skupljali se i govorili šta vide (poželjno je bilo u stihu). 1858. godine, Kerner je došao do uvida da u tome što ljudi produkuju ima raznih sadržaja.

Sa druge strane La Manša, Frensis Golton je razvio test asocijacija reči.

Jung je par decenija kasnije primetio da ispitanici menjaju instrument (test asocijacija) unošenjem afekata, iz čega je shvatio da se iza toga kriju bazični sačinitelji psihe – kompleksi. Time je počeo da se bavi 1902. godine.

Nesuđeni slikar Herman Roršah je slušao Jungova predavanja, zainteresovao se za ekstraverziju i introverziju i 1921. godine izdao “Psihodijagnostiku”, gde je po prvi put bilo reči o mrljama. Roršahov nadimak je bio Klex, što je nemačka reč za Blotto, jer se time igrao tokom celog školovanja.

Osnovne premise projektivnih tehnika

Rodonačelnik pojma projektivna tehnika je Lorens Frank (1939). On je tvorac projektivne hipoteze – ukoliko ispitanicima damo plastičan materijal, nedovoljno strukturisan, on će iskazati ono što je idiosinkratično. Svaki pojedinac živi u prirodnom svetu, pripada određenoj socijalnoj grupi, obavlja zadatke, koristi se obrascima i vrednostima, ali živi i u privatnom svetu koji se razvija putem iskustva. Frank smatra da privatni svet jedino možemo ispitati projektivnim tehnikama, jer tragamo za odstupanjem od norme, neuniformnom. Zanima nas otkrivanje neobičnog, individualnog načina organizovanja iskustva i osećanja.

Po Franku, ličnost je proces, niz operacija koje pojedinac organizuje u iskustvu i afektivno reaguje na različite situacije. Proces je dinamski, jer osoba pripisuje svoja značenja, smisao, organizaciju i obrasce spoljašnjem prirodnom i kulturnom svetu. U zavisnosti od interpretacije spoljašnjeg sveta, osoba investira afekte u njega i reaguje idiosinkratično. Upravo to se proučava projektivnim instrumentima, za razliku od objektivnih tehnika koje proučavaju podudarnost pojedinca sa normama.

Karakteristike projektivnih tehnika

Lindzi – zajedničko za projektivne tehnike:

1. radi se o neodređenim, nedovoljno strukturisanim dražima,
2. ohrabruje se holističko tumačenje ličnosti (ono što ispitanik pokaže podleže interpretaciji u vidu celovite slike),
3. ispitanici najčešće ne shvataju svrhu ispitivanja ,
4. dozvoljeno je i poželjno da ispitanik da veći broj odgovora i da postoji raznolikost u odgovaranju pojedinca,
5. “WIDE BEND” instrumenti, instrumenti širokog opsega – ispituju veliki broj varijabli i veliki broj ukrštanja (njihovih međusobnih odnosa),
6. razumna kratkoća ispitivanja,
7. odstupanje od svakodnevnog ponašanja i naučenih (naviknutih) odgovora – tražimo idiosinkratično.

Roter – osnovna obeležja projektivnih tehnika su:

1. u suočavanju sa nejasnim dražima, ispitanici su prisiljeni da nametnu svoju vlastitu strukturu i čineći to otkrivaju nam nešto o sebi,
2. draži su nestrukturisane, ali to je slab preduslov kod projektivnih tehnika, zato što ne postoji jednoobrazno objašnjenje šta je to nestrukturisano (slike sa osobama, prazan list hartije, itd. Ako npr. 70% ispitanika vidi leptira, šta je tu nestrukturisano?); da li je tehnika projektivna ili ne, zavisiće od vrste odgovora koju je ispitanik ohrabren da daje i toga kako objašnjava svoj izbor odgovora (npr. vidi leptira, ali kaže da ga on gleda prodorno i preteći),
3. projektivni instrumenti su indirektni, odnosno ispitanici do izvesne mere nisu svesni svrhe namene testa, skrivena je svrha ispitivanja (iako imaju svest da ono što će dati na testu ima neke veze sa njihovom (ne)prilagođenošću, nisu svesni značenja odgovora); nadamo se da će ispitanik upravo kroz indirektan postupak dati ono što se cenzuriše na objektivnim testovima,
4. postoji sloboda u odgovaranju, mogućnost bezgraničnog broja odgovora, za razliku od objektivnih testova,
5. interpretacija odgovora obuhvata veći broj varijabli, upravo jer je opseg odgovaranja veoma širok – interpretacija se može raditi na različitim nivoima, mogu se uključiti različite varijable.

Sumiranjem svega navedenog, projektivne tehnike odlikuje:

  • svojstvo draži – nestrukturisana;
  • instrukcija – u službi tehnike, specifična;
  • otvoren sistem odabira odgovora – od ispitanika se traži invencija, a ne selekcija;
  • od ispitanika se traži angažovano, spontano ponašanje;
  • instrumenti počivaju na teoriji projekcije;
  • instrumenti moraju počivati na nekoj psihodinamskoj teoriji koja će služiti za interpretaciju odgovora, da bi ih shvatili kao valjan pokazatelj ponašanja.

Nastanak Roršahovog metoda

Švajcarac Herman Roršah je 1921. godine izdao knjigu “Psihodijagnostika”, u kome je opisao osnove ovog metoda. On nije koristio izraz projekcija (pošto je ovaj izraz tek 30-tih godina skovan u Americi). Roršah je završio medicinu (psihijatriju) i radio je na jednoj klinici u Švajcarskoj. U to vreme su mrlje od mastila bile veoma popularan način zabave (gatanje, proricanje sudbine, itd.).

Roršahov učitelj bio je poznati psihijatar Ojgen Bojler. Roršah je završio psihoanalizu, ali te postavke nije koristio ni u pravljenju testa, ni u interpretaciji rezultata testiranja sa mrljama od mastila. Roršahov školski drug Gering je radio u obližnjoj školi i nekoliko puta koristio mrlje kao potkrepljenje ili nagradu (često je svojim učenicima davao da prave mrlje i uvideo da tako deca postaju kreativnija), te su se čak i najnemirniji đaci smirivali posle toga. Jednom prilikom deca su organizovala priredbu za psihijatrijske pacijente, pa su Roršah i Gering primetili da su pacijenti imali potrebu da daju odgovore na te slike, i da su se njihovi odgovori znatno razlikovali od dečijih. Tako se rodila ideja o mrljama kao dijagnostičkom sredstvu.

Posle istraživanja i korišćenja, Roršah se odlučio za set od 15 mrlja. Pokušao je da nađe izdavača, ali niko nije bio zainteresovan. Onda je Roršahov prijatelj, advokat, našao malu izdavačku kuću u Bernu koja je pristala, ali zbog finansijskog stanja izdavač je, na svoju ruku, izbacio 5 karata i poređao ih po svom nahođenju. Osim toga, i ahromatske boje (crna, siva) su dobile nijanse. Ispostavilo se da su karte iste dijagnostičke vrednosti, a senčenja su stimulisala neke kategorije pacijenata (depresivne) da se više i bolje projektuju.

Danas je u upotrebi 10 karata. Karte se štampaju na originalnim presama i koristi se ista hemijska formula za boje. Jedna štamparija je u Bernu, a druga u Americi. Redosled izlaganja kartica je fiksiran.
Roršah je smatrao da u osnovi ovog testa stoje perceptivne i aperceptivne sposobnosti ljudi, tj. da će ljudi suočeni sa vizuelnim stimulusom pokušati pomoću aperceptivnih procesa da ga sravne sa engramima (vizuelnim tragovima u mozgu; tj. pothranjenim informacijama u memoriji), odnosno da spajaju prema asocijativnim zakonima mrlje sa slikama koje pronađu u pamćenju. Vizuelne draži provociraju osobu da pronađe među svojim engramima one asocijacije koje će vezati za tu sliku. Osoba interpretira vizuelne stimuluse pomoću svojih asocijacija.

Roršah je umro pre nego što je razvio sistem tumačenja i interpretacije odgovora sa testa. Njegovi sledbenici (Liri, Bek, Herc, Klopfer, Rapaport, Goldštajne, Eksner, itd.) razvijali su sopstvene interpretativne sisteme za Roršahovu metodu. Danas su u opticaju 5 različitih sistema, a razlike se odnose na instrukcije, način sedenja (pored ili preko puta), kodiranje odgovora, način tumačenja odgovora, itd. Bekov i Klopferov sistem su najjača dva.

Džon Eksner uvideo je dobre strane Bekovog i Klopferovog sistema i zato je razvio obuhvatni sistem za interpretaciju : „Comprehensive System“, 1976. godine. Danas najveći broj psihologa i psihijatara koristi ovaj pristup. U ovom sistemu klijent sedi pored psihologa (da ne bi dobijao od njega neverbalne poruke) i u prvom planu mu je kartica, a ne ispitivač. Karte se nalaze van domašaja klijenta i daju se redosledom koji je ispisan na poleđini kartice. Meri se vreme od trenutka kada klijent uzme karticu do trenutka kada da odgovor. Instrukcija glasi: “Šta bi ovo moglo da bude?”. Ako klijent da samo jedan odgovor, treba ga pitati šta bi još to moglo biti. Ispitivanje se prekida nakon 6 odgovora na jednu kartu. Svaki odgovor se beleži od reči do reči, a pišu se i komentari koje klijent daje između.