Tag: EQ

Emocionalna inteligencija – naš najjači saveznik

Emocionalna inteligencija, pre četvrt veka galaktičko otkriće, danas je temeljno proučavani koncept o kome je napisano nebrojeno mnogo knjiga i radova. Upravo iz tog razloga nije jednostavno stvoriti nov pristup proučavanju i opisivanju ovog pojma. Ipak, emocionalna inteligencija je koncept koji zadržava interesovanje ljudi širom sveta, kako naučnika tako i laika.

Emocionalna inteligencija je sposobnost praćenja i razlikovanja kako sopstvenih tako i osećanja drugih ljudi i delanja i u skladu sa tim često se izjednačava sa socijalnom. Međutim, one nisu sinonimi. Socijalna inteligencija je nadređeni, širi pojam. Glavne komponente emocionalne inteligencije su sposobnost samoopažanja, samoregulacije, socijalne osvešćenosti i međuljudskih odnosa.

Kad se kaže inteligencija uglavnom se misli na praktičnu inteligenciju-IQ. U poslednjih 20 godina u celom svetu radi se na osvešćivanju nacije o postojanju i značajnosti koncepta emocionalne inteligencije. Istraživanja su pokazala da paralelno sa tim projektom, iz godine u godinu, koeficijent emocionalne inteligencije raste.

Postoje dve glavne razlike između praktične i emocionalne inteligencije. Za sve skeptike koji smatraju da je emocionalna inteligencija finesa koja nema neki značaj za svakodnevni život dve činjenice dokazuju suprotno. Praktična inteligencija se teško menja. Koeficjent praktične inteligencije ne menja se značajno sa godinama. Sa druge strane, koeficijent emocionalne inteligencije je na nama! Radom na sebi možemo ga povećati u značajnoj meri. Druga važna razlika je povezanost emocionalne inteligencije i uspeha u poslu.

Emocionalna inteligencija je 4 puta jači prediktor poslovne uspešnosti nego praktična inteligencija! Da li je potrebno još dokaza za to da je danas pravi dan da počnemo da se bavimo svojom emocionalnom inteligencijom? Istraživanja su pokazala da povećanje koeficijenta emocionalne inteligencije za samo jedan poen može da dovede do povećanja plate od čak 1200 eura na godišnjem nivou. Osim toga, rezultati nedvosmisleno pokazuju da među uspešnim ljudima preko 70% njih ima visok koeficijent emocionalne inteligencije.

Već sa 7 meseci bebe mogu da prepoznaju emocije ljudi oko njih. Sa 5 godina deca su sposobna da razaznaju lažna naspram pravih osećanja. Sa 11 godina svesna su postojanja mešovitih osećanja. Za razvoj i dejstvovanje emocionalne inteligencije zaduženi su limbički sistem i amigdala stacionirani u mozgu. Jedna ćelija može da stvori čak 15 000 veza sa susedima. Uvežbavanjem veština emocionalne inteligencije stvaraju se novi neuronski putevi u našem mozgu. Kad odlučimo da razvijamo i unapređujemo neki aspekt emocionalne inteligencije moramo da budemo spremni na to da promena neće doći odmah. Funkcionisaće po principu krize – korak napred, dva koraka nazad. Dešavaće se da grešimo na stari način, ali sa vremenom grešaka će biti sve manje. Istraživanja su pokazala da je potrebno 6 godina da se ustali određena emocionalna veština.

Emocionalna inteligencija dostiže vrhunac svog razvoja u petoj deceniji. Naravno, to ne znači da posle toga treba da prestanemo da radimo na njoj. Ipak, veštine emocionalne inteligencije značajni su učesnici u čak 58% ponašanja i odluka sa kojima se suočavamo na dnevnom nivou.

Prema rezultatima istraživanja, najviši količnik emocionalne inteligencije imaju stanovnici Filipina i El Salvadora, a među najnižima stanovnici Singapura, Rusije, Belorusije i Litvanije. Što se tiče profesija najviše skorove imaju psiholozi, psihijatri, menadžeri, socijalni radnici i prodavci.

Često ćemo čuti da žene imaju razvijeniju emocionalnu inteligenciju nego muškarci. Ipak, to nije sasvim tačno. Žene imaju više skorove u samoopažanju i međuljudskim odnosima dok muškarci imaju više skorove u samoregulaciji i toleranciji na stres. Muškarci imaju razvijenije samopoštovanje što ih čini manje osetljivim na kritiku. Osim toga, imaju razvijeniju nezavisnost zbog čega su direktnije usmereni ka cilju i manje podložni uticaju okruženja.

Ipak, visok koeficijent emocionalne inteligencije može imati lošu stranu. Jedno istraživanje je pokazalo da je visok koeficijent emocionalne inteligencije povezan sa manipulativnošću kod devojčica. U svakom slučaju, ovo nam ne sme biti izgovor da ne radimo na razvoju emocionalne inteligencije kod svojih ćerki i ostalih mlađih ženskih srodnika, već samo na šta da obratimo pažnju.

Emocionalna inteligencija olakšava nam život i u zajednici i sa samim sobom.

Emocionalna inteligencija je toliko značajan i dalekosežan koncept da može da poljulja i univerzalna verovanja. Često možemo čuti da je sposobnost opraštanja značajan deo čovečnosti i to jeste istina, međutim i u tome treba imati meru, sudeći po načelima emocionalne inteligencije.

Da li si emocionalno inteligentna osoba?

U ranijim tekstovima bilo je reči o tome šta je emocionalna inteligencija i koje sposobnosti uključuje (vidi ovde), kao i kako razvijati EQ (vidi ovde).

U ovom tekstu postavlja se pitanje:

A ko su onda emocionalno neinteligentne osobe?

Prevashodno, važno je istaći da biti emocionalno neinteligentan nije trajno obeležje ličnosti, nije fiksna, definitivna etiketa, već trenutno stanje koje se može razvijati, što nam unosi dozu optimizma.

Da podsetimo, rečeno je da emocionalno inteligentne osobe umeju da prepoznaju i razumeju svoje emocije, znaju da ih imenuju, umeju da nađu adekvatan način za njihovu ekspresiju, imaju sposobnost da razumeju tuđe emocije, da budu empatični, pa samim tim i da uspešno razrešavaju konflikte, što vodi zadovoljavajućim međuljudskim odnosima.

Ako je suština emocionalno inteligentnog ponašanja u tome da se ovlada i upravlja sopstvenim emocionalnim doživljajima, onda bi emocionalno neinteligentno ponašanje obuhvatalo ove dve krajnosti:

  1. Sa jedne strane bile bi emocionalno distancirane, odnosno zatvorene osobe, one koje nisu u kontaktu sa svojim emocijama. Odsečenost od vlastitih emocija, njihovo neprepoznavanje, tačnije njihovo potiskivanje, verovatno vuče koren iz porodičnog uverenja da nije socijalno prihvatljivo izražavati određene emocije. Kontinuirano gušenje sopstvenih emocija, kao što su npr. tuga ili bes, osobu na kraju vodi razvoju određenih patoloških obrazaca kakvi su depresija, alkoholizam, i dr.
  2. Sa druge strane bi se nalazile one osobe koje isuviše intenzivno i nekoordinisano iskazuju svoje emocije, osobe koje dozvoljavaju da emocije upravljaju njima, a ne obratno. U ovu grupu spadale bi konfliktne i agresivne osobe (koje neprimereno, prejako i impulsivno reaguju), anksiozne osobe (koje su presenzitivne, pa svaku draž tumače kao potencijalno preteću i stoga preterano strahuju), i osobe psihopatske strukture ličnosti (koje nemaju kapacitet za razumevanje tuđih emocija, neempatične su i gluve za tuđe potrebe, pa se koriste emocijama u cilju manipulacije drugim ljudima).

* Ako ste se pronašli u ovim kategorijama ne očajavajte! Emocionalna inteligencija je ponavljamo, veština koja se do kraja života može usavršavati 🙂

Kako razvijati emocionalnu inteligenciju

Za razliku od racionalne inteligencije (IQ), koja  je nakon 25-e godine manje-više stabilna mera, tj. neznatno se menja, emocionalna inteligencija (EQ) je fleksibilna sposobnost, koja može progresivno opadati ili rasti u zavisnosti od iskustva i toga koliko se bavimo razvojem njenih veština.

Grafički prikaz razvoja IQ-a pokazuje tendenciju rasta do 25-e godine, zatim platoa do 50-e godine (zadržavanja istog IQ skora), a potom postepenog propadanja. Grafički prikaz razvoja EQ-a sa druge strane, pokazuje njegov konstantni rast s godinama. Primećeno je da ljudi od 50 godina imaju čak 25% bolje rezultate na EQ testu od onih sa 20 godina. Dakle, EQ je sposobnost u koju stalno treba ulagati, jer se ona doživotno može razvijati.

Od kojih se to sposobnosti sastoji EQ?

Emocionalna inteligencija se grubo može podeliti u dve grupe sposobnosti:

1) Lična kompetencija

Ovde spadaju:

  • samosvest – sposobnost prepoznavanja i razumevanja svojih emocija, bivanja u kontaktu sa njima, sposobnost imenovanja emocija (razvijanje vokabulara za emocije različite vrste i intenziteta), sposobnost uviđanja finih nijansi između različitih emotivnih stanja, i
  • vladanje sobom /samokontrola – kontrolisana ekspresija emocija, nalaženje pravog puta da se izraze emocije, tako da one budu u našoj vlasti, a ne obratno, koordinacija emocija, tj uspostavljanje balansa na takav način da nismo ni preosetljivi, niti emocionalno zatvoreni/distancirani

2) Društvena kompetencija

Ovde spadaju:

  • društvena svest – sposobnost razumevanja tuđih emocija, mogućnost da se staviš u tuđe cipele, da sagledaš svet iz tuđe perpektive, veština slušanja onoga šta ljudi govore kako bi ih razumeli, i
  • međuljudski odnosi – sposobnost jasne komunikacije sa drugima, ostvarivanje balansa između svojih i tuđih potreba (ni samo tuđe, ni samo svoje), uspostavljanje jasnih granica u odnosima, konstruktivno razrešavanje konflikta (spremnost za suočavanje, a ne izbegavanje konflikta, pri čemu se akcenat stavlja na problematično ponašanje, a ne na ličnost sa kojom smo u konfliktu).

Plan razvoja emocionalne inteligencije

Rečeno je već da je emocionalna inteligencija veština u stalnom procesu razvoja, a ne stanje. Ovo znači da visok EQ skor ne garantuje dobro snalaženje u svakoj situaciji, ali je svaka situacija za emocionalno inteligentnu osobu dobra prilika za učenje i dalji razvoj.

Važno je napomenuti da iako se navedene sposobnosti čine kao neodvojiva celina, nikada ne treba vežbati sve sposobnosti istovremeno. U praksi se pokazalo da je najbolji metod raditi na jednoj po jednoj sposobnosti i to onim redom kako su nabrojane.

Podaci pokazuju da su prve promene uočljive kroz 3 do 6 meseci, jer je potrebno neko vreme da se uvežbavane sposobnosti ustale i postanu deo svakodnevnog repertoara.

U početku se veštine vežbaju maltene usiljeno, deluju nam kao nešto neprirodno, ali posle velikog broja ponavljanja postaju deo naših navika i odigravaju se po automatizmu.

“Razumevajući i vladajući svojim emocijama možete spretno da prolazite kroz tekuće promene i da sprečavate buduće” (Bradberry & Greaves)

Koreni emocionalne inteligencije: Slučaj Fineasa Gejdža

Iako je pojam emocionalne inteligencije (EQ) zvanično ušao u upotrebu tek 80-ih godina prošlog veka, zahvaljujući Golemanu i njegovoj knjizi “Emocionalna inteligencija”, značaj emocionalne inteligencije za svakodnevno funkcionisanje prepoznat je odavno.

Te davne 1848. godine dogodila se čuvena nesreća na železnici, gde je metalna šipka probila jagodičnu kost ispod levog oka i izašla kroz teme nadzorniku Fineasu Gejdžu. Fineas je, za divno čudo preživeo ovu tragediju (i živeo još 12 godina), ali nakon nje više nikada nije bio isti. Do tada, osim kao stručnjaka neviđenog kalibra, opisivali su ga i kao blagog, uravnoteženog čoveka, finog i veoma druželjubivog. Nakon nesreće, ostao je netaknut u pogledu intelekta, mogao je nesmetano kreirati nove projekte, brižljivo praviti nacrte i sasvim racionalno rasuđivati u pogledu poslovnih poduhvata. Međutim, nekada divan čovek, sada je postao nepromišljen, svadljiv, pun izliva besa i bez kontrole nad vlastitim emocijama. Prijatelji i kolege su ga doživljavali kao hodajuću, sirovu emociju, neuračunljivog čoveka koji svakog sekunda može da plane. Takav, nije više mogao da zadrži radno mesto i pored sve svoje ekspertize.

Šta se zapravo dogodilo?

Metalna šipka prošla je tačno kroz prednji mozak (frontalni režanj), tačnije kroz centar zadužen za rasuđivanje o emocijama. Pritom je limbički sistem – mesto za doživljavanje emocija, ostao potpuno netaknut.

Evo kako sve funkcioniše – Sve draži iz spoljašnjeg sveta prvo se registruju putem čula; odatle nervnim putevima stižu do limbičkog sistema gde se doživljava čista, neposredna emocija; zatim se put nastavlja i stiže do prednjeg mozga gde se vrši rasuđivanje, odnosno obrada emocija, koje će na kraju zadobiti neku ekspresiju u našem ponašanju. Bez ove krajnje instance, dakle bez prednjeg mozga, emocija se nekontrolisano ispoljava, bez kočnice, jaka je i neadekvatna, nesocijalizovana, animalistička. Iz tog razloga je Fineas postao konfliktan, agresivan i impulsivan.

Na ovaj način je prvi put shvaćen značaj i uloga koju u našem emocionalnom ispoljavanju igra rasuđivanje, a emocionalna inteligencija opisana je kao proces komunikacije između prednjeg dela mozga (rasuđivanje) i limbičkog sistema (emocionalno doživljavanje).

Ovo ne znači da nam je emocionalna inteligencija biološki data, kao racionalna inteligencija (IQ), već da je ovu biološku datost potrebno vežbati. Svi posedujemo ove centre u mozgu, ali u onoj meri u kojoj se koristimo rasuđivanjem kako bi upravljali svojim emocijama, u toj meri ćemo biti emocionalno inteligentni. Što su kroz iskustvo ove nerve putanje više puta ponovljene, to će one biti jače i biće verovatniji odgovor i u sledećoj situaciji.

U čemu je značaj emocionalne inteligencije?

  • EQ je bolji prediktor sveukupne uspešnosti u životu – postoje ljudi koji imaju jako visok IQ, ali nisu postigli velike rezultate niti su živeli kvalitetno i srećno.
  • EQ je veština koja nam omogućava bolje vladanje sobom, bolje reagovanje u međuljudskim odnosima, pa time utiče na naše zdravlje i raspoloženje.
  • Studije pokazuju da se ljudi sa višim EQ bolje oporavljaju od bolesti, kao i da su generalno ispunjeniji i ne dozvoljavaju da im svaka sitnica pokvari dan.
  • Generalni je utisak da su ljudi sa višim EQ-om uspešniji u poslu, u partnerskim odnosima, u roditeljstvu.

* Fineasovu lobanju i šipku danas možete videti u anatomskom muzeju na Harvardu