Grupna terapija za anksiozne

U toku je formiranje nove grupe polaznika koja će intenzivno raditi na svojoj anksioznosti i napadima panike! Dobrodošli su svi koji imaju neki od problema iz anksioznog spektra (anksioznost, napade panike, različite forme fobija, opsesivno-kompulsivni poremećaj, preterana briga, itd.).

Grupa je iskustveno-edukativnog karaktera, a polaznici će imati priliku da saznaju kako nastaju simptomi iz anksioznog spektra, kao i šta su njihovi uzroci u svakom konkretnom slučaju. Takođe, biće snabdeveni velikim repertoarom tehnika koje će im omogućiti da veoma brzo suzbiju simptome, a dalji rad usmeriće se ka tome kako da se simptomi više nikada ne vrate.

Organizacija rada:

Grupa će početi sa radom u subotu 19. januara, a nadalje će se održavati  svake subote od 12 do 14h (4 puta mesečno). Predviđeno je da ciklus traje 20 susreta (a u zavisnosti od grupne dinamike i potreba članova ciklus se može skratiti ili produžiti). Grupa može brojati minimalno 6, a maksimalno 12 članova, i neophodno je da učesnici budu redovni kako se ne bi remetilo funkcionisanje grupe. Susret se neće održati u slučaju da je većinski deo tog dana otkazao svoj dolazak, odnosno ako grupa broji manje od 6 članova. Zato je veoma važno da svaki član shvati udeo sopstvene odgovornosti u grupnom procesu. Prilikom prijavljivanja imajte u vidu očekivano trajanje ciklusa!

Metodologija rada:

Grupni susreti održavaće se kao kolektivni rad u grupi (gde svi polaznici zajedno učestvuju u obrađivanju određene teme ili se edukuju o nekoj tehnici) ili kao individualni rad u grupi (gde nas jedan od polaznika, svojom voljom, upoznaje sa njegovom istorijom slučaja, a ostali učesnici daju svoje refleksije i podržavaju). O prednostima grupnog rada u tretmanu anksioznosti vidite OVDE.

Grupni rad temelji se na osnovnim konceptima konstruktivističke psihoterapije, a više o ovom pravcu saznajte na sledećem linku.

Tehnike koje će učesnici imati priliku da savladaju su: One Move, sistematska desenzitizacija, vežbe disanja, tehnike mišićne relaksacije, zajednica jastava, ja usred drugih, uzemljenje, verbalizovanje preverbalnih konstrukata pomoću elemenata, dijalog sa strahom, itd.

Mesto održavanja:

Susreti će se održavati u prostoru psihološkog savetovališta Psiholjub koje se nalazi na adresi Pavla Pavlovića 2b, I sprat (Beograd, Zvezdara, Severni bulevar, kod ulaza u Novo groblje, linije prevoza 65, 66, 74).

Cena:

Jedan grupni susret u trajanju od dva sata iznosi 1500 RSD.

Uplaćuje se na licu mesta, pojedinačno za svaki susret.

Prijavljivanje:

Zainteresovani se mogu prijaviti voditelju grupe Leonori Pavlici na email lea_mih@yahoo.com ili telefon 069/305-7770

Potrebno je da email poruku naslovite sa “Prijava za grupnu terapiju za anksiozne” i da u poruci ostavite sledeće podatke: ime i prezime, broj telefona i razlog prijave na grupu. Bićete kontaktirani telefonskim putem radi potvrde o otpočinjanju grupe par dana ranije!

*Ako ste se u međuvremenu predomislili javite unapred, jer neko možda čeka na vaše mesto! Molim vas da svoju prijavu shvatite ozbiljno, jer otkazivanje rezervacije može dovesti u pitanje početak rada grupe.

Rok za prijavljivanje je 18.01.2019. Oni koji se nisu prijavili na vreme mogu osigurati svoje prisustvo u grupi najkasnije u roku od dve nedelje od dana otpočinjanja grupnih susreta i to uz odobrenje ostalih polaznika. Ukoliko je ovaj rok prekoračen nova grupa biće formirana u martu pa se možete pridružiti tada.

O voditelju grupe:

Grupu će voditi Leonora Pavlica, master kliničke psihologije i sertifikovani konstruktivistički psihoterapeut. Poseduje nacionalnu i evropsku licencu za psihoterapeuta i psihološkog savetnika. Leonora radi u svom savetovalištu Psiholjub, gde se preko deset godina uspešno bavi individualnom, grupnom i partnerskom terapijom tretirajući najrazličitije probleme.

Takođe, autor je i voditelj psiholoških radionica na temu emocionalne inteligencije, unapređenja partnerskih odnosa, suzbijanja anksioznosti i dr. Učesnik je i stručni konsultant brojnih onlajn grupa podrške za anksiozne gde nesebično deli svoje znanje sa ostalim članovima. Njen rad možete pratiti i na njenom You Tube kanalu koji sadrži korisne video materijale sa praktičnim smernicama za tretman anksioznosti i napada panike.

Aktivna je i u pisanju mnogobrojnih stručnih tekstova za dnevne listove Politika, Večernje novosti, Danas, itd. Čest je gost mnogih TV emisija (150 minuta, Alisa u 5, Ali sa Osmehom, Osmatranje, Vredi znati, itd.).

Autor je zbirke psiholoških pripovedaka „Ko je ovde lud?!“ (2016) koja je naišla na velike pohvale stručne i laičke publike. Urednik je psihološkog portala Psiholjub.com na kome možete potražiti njene stručne tekstove.

Živi i radi u Beogradu.

 

– Požurite i osigurajte svoje mesto, dobro došli! –

10 strategija manipulacije putem medija

U tekstu je prikazano 10 najtipičnijih strategija putem kojih mediji oblikuju naše rasuđivanje:

1) Preusmeravanje pažnje
Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta.

2) Stvaranje problema
Ta metoda se naziva i “problem-reagovanje-rešenje”. Treba stvoriti problem, da bi deo javnosti reagovao na njega. Na primer: izazvati i prenositi nasilje sa namerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

3) Postupnost promena
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu meru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mesecima i godinama. Promene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svet se tako vremenom menja, a da to ne budi svest o promenama.

4) Odlaganje
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unapred. Ljudi tako ne osete odjednom svu težinu promena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promeni. Sem toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvatanje.

5) Upotreba dečijeg jezika
Kada se odraslima obraća kao kad se govori deci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj meri se koristi i prilikom reklamiranja.

6) Buđenje emocija
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svest zamjenjuju emotivni impulsi (bes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

7) Neznanje
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod proseka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

8) Veličanje gluposti
Javnost treba podsticati u prihvatanju prosečnosti. Potrebno je ubediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

9) Stvaranje osećaja krivice
Treba ubediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usled oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcenjen pojedinac, opterećen osećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.

10) Zloupotreba znanja
Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga poseduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čoveku i na fizičkom i na psihičkom planu.

Radionica: Unapređenje partnerskog odnosa

Radionica je koncipirana kao edukativno-iskustveni tip susreta, koji je namenjen:

1) pojedincima i parovima koji žele da aktivno istraže svoj partnerski odnos,
2) edukantima svih psihoterapijskih modaliteta koji žele da se profesionalno unaprede.

* Svi učesnici dobijaju Sertifikat o pohađanju psihološko-iskustvene radionice u trajanju od 6 časova!

Realizacija

Radionica će biti sprovedena u dva vikend susreta:
– Prvi susret – 20.11. 2016., od 16 do 19h
– Drugi susret – 27.11.2016., od 16 do 19h

Broj mesta je ograničen.

Mesto održavanja: EETT Centar, Đuke Dinića 14 (kod Vukovog spomenika), Beograd

Cena: 3.000 RSD; plaćanje je po dolasku na radionicu.

Napomena: Zbog prorađivanja brojnih tehnika ponesite pribor (svesku i olovku)!

Voditelji radionice

  • Nađa Šarenac (sertifikovani porodični psihoterapeut, trener emocionalnih kompetencija -O.L.I.metod )
  • Leonora Pavlica (MA klinički psiholog, sertifikovani konstruktivistički psihoterapeut)

Prijava za učešće na radionici

Pošaljite Vaše ime, prezime i kontakt telefon na:

nadja.sarenac@gmail.com ili
lea_mih@yahoo.com

ili zakažite telefonskim putem:

069/305-7770 (Leonora Pavlica)
064/261- 8748 (Nađa šarenac)

Program radionice

Edukativni deo temelji se na teorijskim postavkama britanskih psihoterapeuta Pitera Kaminsa i Dine Pekale, čiji je model pokazao višedecenijsku uspešnost u radu sa parovima na klinici Koventri. (Voditeljke radionice pohađale su trening „Working With Couples“, pomenutih autora).

Ovaj deo radionice uključuje rad na sledećim oblastima:

bolje upoznavanje sebe i dolaženje u kontakt sa sopstvenim uverenjima i emocijama;
• razvijanje sposobnosti za ljubav kroz jačanje emocionalnih kompetencija;
• mapiranje ključnih mesta kojima smo nezadovoljni u odnosu i njihova precizna lokalizacija;
• osvešćivanje sopstvenog doživljaja partnerskog odnosa, kao i pokušaj da se razume način na koji taj odnos sagledava partner/ka;
• određivanje cilja, odnosno smera u kome naš partnerski odnos želimo da se razvija; utvrđivanje razloga zašto odnos trenutno nije takav, kao i eventualnih prepreka koje nam stoje na tom putu;
• utvrđivanje nivoa/dubine promene koja je potrebna da se desi, da bismo postali zadovoljni partnerskim odnosom;
• shvatanje sopstvene uloge u datom odnosu, posledica koje takva uloga sa sobom nosi, kao i razloga zašto uporno ostajemo u toj ulozi, iako nam se u praksi to ne pokazuje kao najbolja alternativa;
• osvešćivanje načina na koje doživljavamo svog partnera/ku, i posledica takvog pozicioniranja partnera u našem životu po harmoničan odnos sa njim;
• istraživanje bazičnih potreba učesnika, a čije je zadovoljenje u većoj meri zahtevano od partera, i učenje korisnih strategija za zadovoljenje ovih potreba na alternativan način;
• ispitivanje komunikacijskih stilova i rad na strategijama za uspešno rešavanje konflikata u partnerskom odnosu;
• edukovanje učesnika o značaju promene sopstvenog ponašanja, a koje pobija učestalu opasku učesnika „zašto baš ja da se menjam, to je nepravda!“.

Iskustveni deo radionice služi da se prethodno stečene informacije oprobaju u praksi. Kroz niz zanimljivih i korisnih primera, kao i upotrebom brojnih psihoterapijskih tehnika (Samokarakterizacija, ABC tehnika, Mreža zavisnosti, Genogram, Leptir-mašne, Fixed role, Beli papir…) učesnici će „in vivo“ moći da osete direktne efekte promene i steknu pregršt ideja za dalji konstruktivni rad na ojačanju svog partnerskog odnosa.

Teorijski koncepti i tehnike koje će učesnici imati prilike da upoznaju, baziraju se na sledećim psihološkim pristupima: Konstruktivizam, Sistemska porodična terapija, O.L.I integrativna psihodinamska terapija.

Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja vezano za realizaciju radionice, slobodno nas kontaktirajte 🙂

Promotivna predavanja za roditelje

Dragi roditelji tinejdžera,

Centar za lični razvoj i savetovanje “Mental Wellness” pripremio je ciklus iskustveno-edukativnih psiholoških radionica za srednjoškolce – PUTOKAZI KA ODRASTANJU, kako bi udruženim snagama, uz zajedničku podršku, pomogli našoj deci da izgrade i ojačaju određene emocionalne kompetencije, kao i neophodne socijalne strategije i veštine za što lakši i sigurniji prolazak kroz jednu od najburnijih razvojnih faza – ADOLESCENCIJU.

Spremamo i dva promotivna predavanja za Vas roditelje, gde ćemo Vam približiti sam način rada i ciljeve koje želimo postići u radu sa Vašom decom. O terminima predavanja ćete biti blagovremeno obavešteni.

Svi zainteresovani nam se mogu obratiti na e-mail adresu: nadja.sarenac@gmail.com.

Mesta su ograničena.

Za više informacija o radionicama kliknite OVDE

 

Seksualna inteligencija i nedostatak seksa

Seksualna inteligencija nije nešto sa čime smo se rodili. Ona zavisi od mnogih faktora, a kao i kod ostalih inteligencija, i ona mora da se konstantno vežba. Razvija se od detinjstva i u zavisnosti od toga kako smo vaspitavani i kako su roditelji, ili nama bliski ljudi, zadovoljavali naše dečije potrebe za kontaktom, intimnošću, nežnošću, ljubavlju, što znači da, ako su nas roditelji učili da se suzdržavamo od intimnosti, verovatno je da ćemo takvo ponašanje preneti na odraslo doba.

Seksualna inteligencija ili SQ, pojam je koji su pre desetak godina javnosti predstavili Širi Konrad i Majkl Milburn, američki psiholozi sa univerziteta u Bostonu. Koeficijent SQ pokazuje koliko ste zadovoljni svojim seksualnim životom i navikama. Što je koeficijent viši, to je osoba sposobnija da uživa u telesnim zadovoljstvima.

Loš seksualni život dovodi do “hroničnih” poremećaja, kao što su nedostatak želje za seksom iliti aseksualnost, impotencija, nemogućnost postizanja orgazma… što se na duže staze prenosi na psihu i svakodnevno funkcionisanje, ljudi postaju mrzovoljniji, nervozniji, nesrećniji, opada im samopouzdanje…

Sve više je mladih koji nisu zadovoljni seksualnim životom, što zbog manjka kontakta uživo, nedostatka vremena, brzog načina života, nedostatka komunikacije uživo, već samo onlajn. Seks je odličan za psihu i telo i pomaže da se izbalansiraju nivoi hormona, ublažava stress, utiče na dobar izgled, seks ima i izuzetan efekat na psihičko stanje i način na koji doživljavamo sebe i svet oko nas.

Ljudi sa visokim seks IQ znaju šta žele, šta im prija, poznaju svoje navike, fantazije. Takvi ljudi prepoznaju svoje nagone, a seks je jedan od primarnih i osnovnih životnih nagona i potreba, poput potrebe za vazduhom, vodom, hranom,… Samim tim što spada u osnovnu životnu potrebu, možemo i uvideti značaj seksa u svakodnevnom životu.

jos

Psiholozi tvrde da se stav o seksu formira još u detinjstvu, odnosno da ga u velikoj meri određuje vaspitanje, stav roditelja, način na koji smo o njemu učeni i informisani. Seksualnost se razvija u zavisnosti od toga kako su roditelji ili bliski ljudi zadovoljavali naše potrebe kada smo bili deca – potrebu za kontaktom, intimnošću, nežnošću, ljubavlju… Kasnije, kroz sopstvena iskustva, lagano smo otkrivali sebe i shvatali šta nam prija i šta želimo.

Seksualno inteligentne ljude, možemo prepoznati po tome što znaju kako da sa partnerom razgovaraju o svojim potrebama, a poseduju i neku vrstu seksualne empatije, koja im omogućava da osete emociju koju prenose seksualnom partneru.

Seksualna inteligencija, može se reći, u sebi objedinjuje sve druge “vrste” inteligencije, donosi nam osećaj zadovoljstva i rasterećenosti. Ona je i ključ uspeha ili propasti jedne veze, ljubavi, braka… a podrazumeva i da, osim sopstvenih želja, umete da “pročitate” i namere i želje partnera na osnovu izgleda, gestova, govora tela, mirisa, pokreta…

Najveći neprijatelj razvoja SQ jesu tabui i potiskivanja. Na ovu temu je pisao i Frojd u “O seksualnoj teoriji”, i pokušavao je i pre više od jednog veka da objasni značaj seksa i da kroz seksualnost dođe do objašnjenja nekih fobija, strahova, uzroka depresije i nezadovoljstava, itd.

Jako često možemo biti svedoci toga da devojke imaju loš seksualni život zato što im je neprijatno da kažu šta im prija i šta žele.

Dobar seks veoma utiče na uspešnost veze, i zato je u većini slučajeva loš seks razlog da veza propadne. Seksualnost nije samo sposobnost da doživimo orgazam, primimo i pružimo zadovoljstvo. Ona je i priča o nama, našim željama, nadanjima, a kada je potisnuta uzrokuje mnoge druge probleme.

Muškarci sa visokim nivoom testosterona – muških polnih hormona imaju i veći libido, dok su žene sa povećanim nivoom estrogena – ženskim polnim hormonom, seksualno aktivnije. Ipak, samo od seksualne inteligencije zavisi hoće li biti u stanju da “oslobode” sebe i partnera i dostignu svoj maksimum u krevetu.

Seksualnost nije samo biti uspešan u seksu. Seksualnost se vidi i u načinu na koji se predstavljamo, kako se ponašamo, kako negujemo svoj intelekt, ali i spoljašnjost. Za seksualno ineligentne ljude, obično se kaže da imaju harizmu i da su izuzetno privlačni. Seksualno inteligentni ljudi će nam uvek biti privlačniji, jer zrače “energijom”, koju na početku i ne moramo da prepoznamo kao seksualnu. S druge strane, žene sa visokom seksualnom inteligencijom obično su one koje pamtite ceo život. One koje se razlikuju od svih drugih koje ste upoznali, baš zbog toga što ih je retkost sresti. To mogu da vam potvrde svi oni koji su tokom života bili sa takvim osobama, bilo muškog bilo ženskog roda. Odnos sa njima se ne zaboravlja, i takođe, nije nešto što lako možete ponoviti sa nekom drugom osobom. Takođe, dešava se i to da nemate potrebu da varate takve partnere, jer suština svakog dobrog odnosa je u spavaćoj sobi, te ako vam je dobar ili čak i odličan seks manje ćete se svađati, bićete prijatniji jedno prema drugom, jedva ćete čekati da se vidite, mislićete na tu osobu non-stop i jednostavno ćete sijati jedno pored drugog, a tu energiju je nemoguće lažirati, a i ponoviti sa nekim drugim.

Neobavezan seks pomaže da izbacimo nagomilanu negativnu energiju i nije loše upražnjavati takve odnose s vremena na vreme, ako su puni poštovanja. Ako ste sa nekim osetili maksimalne varnice, strast i pri običnom razgovoru, ako ste u toku razgovora koji uopšte nije na temu seksa, zamišljali kako imate seks sa tom osobom, i ako je to uzajamno, a može se primetiti po govoru tela, po energiji koja prosto izbija iz vas, po pogledima, po grickanju usne, ako imate leptiriće u stomaku kada vas ta osoba dodirne, onda i nije loše upustiti se u takav, zaštićeni (prezervativom) seksualni odnos. Loše je po naš organizam preterano dugo izbegavati ili nemati seks, jer možemo da poremetimo normalan rad hormona, a na stranu što utiče na raspoloženje i izgled. Kada je u pitanju seks treba ostaviti po strani sve predrasude i stereotipe. Seks je prirodna pojava, primarni biološki nagon i ne treba ga shvatiti neozbiljno. U takvim odnosima, ljudi treba da rade ono što njih ispunjava, bez tabu tema.

Užasno je loše što u 21.veku postoje aplikacije na kojima se ljudi okupljaju da bi dobili seks. Loše je što je kontakta uživo sve manje i manje, što su muškarci i devojke mutavi da izraze svoje potrebe i želje, a kada ih izražavaš, velika je verovatnoća da ćeš ih i zadovoljiti. Ne treba se plašiti novih iskustava, treba slušati svoje telo, svoje potrebe, i biti dovoljno jak i na delima, kao i na rečima. Takođe, nije loše ni dobro izgledati za dobar seks, briga o telu i zdravlju jeste važna, ne samo zbog privlačnosti i šarma, nego i zbog onog samozadovoljstva, koji ljudi osete, jer onda zračimo srećom i samopouzdanjem.

Jako je loše kada ste u vezi, braku, a nemate dovoljno seksa, to stvara monotoniju i ubija potrebu jedno za drugim, između partnera, ili još gore, kada ne možete da kažete jedno drugom koje su vam potrebe i želje.

Tada definitivno dolazi do prevare, kada je jedan od partnera sa manjim SQ, jer kada neko ima manji SQ, on neće shvatati važnost redovnog seksualnog odnosa, niti održavanje seksualnog zdravlja i potencije, bilo da su u pitanju žene ili muškarci.

U poslednje vreme sve ređe viđam baš nasmejane devojke, pune života, sa sjajem u očima, kakav se sreće kada je neko zaljubljen i kada ima redovan i odličan seks, koji se ne odvija samo u spavaćoj sobi.

Svi smo na telefonima, svi negde žurimo, sve je manje kontakta i jako često primećujem koliko muškarcima fali samopouzdanja, koliko sve manje i manje vode računa o sebi i svom izgledu, svojim potrebama, a pošto je za seks potrebno dvoje, onda nije ni čudo što devojke kukaju na nedostatak seksa.

Čak nije ni nerealno povećanje prodaje sredstava za potenciju ne samo kod nas nego i svuda po svetu – čim ima manje kontakta među ljudima, manje će biti i seksa, ako ima manje seksa, ljudima će biti manje potreban seks i samim tim će im polni organi “zakržljati” i biti impotentni. Manjak testosterona ili estrogena, koji neretko uzrokuje i depresiju, objašnjava činjenicu da su pre 2 veka lečili depresiju vibratorom.

Nije ni čudno što ljudi sve više čitaju seksualne romane ili gledaju takve filmove, umesto da faktički rade nešto od toga što su pročitali ili da se prepuste mašti pa da smisle nešto novo. Emocionalna inteligencija nam pomaže da shvatimo svoje potrebe i osećanja, a povezana je i sa vođenjem ljubavi, jer partneri koji su u skladnom odnosu, češće će voditi ljubav i odnos će im biti začinjen ljubavlju i pozitivnim emocijama, nego kod onih kod kojih fali seks.

Poenta ovog teksta je: razumite i zadovoljite svoje potrebe, jer će vam onda biti lakše da razumete tuđe, sa češćim seksualnim odnosima ćete biti zdraviji i srećniji i bolje ćete izgledati, a brinite i o svom reproduktivnom zdravlju i zaštiti. Takođe, seks pomaže povećanju energije i kondicije, te ćete se i bolje pokazati na treningu, bićete vitalniji jednostavno.

Za seks nije potrebno puno novca, osim na zaštitu, te je greota ne upražnjavati takvu aktivnost češće, a sa mnom bi se složile naše bake i deke, koji zasigurno imaju više seksa nego mi mladi sada, jer shvataju njegovu važnost ne samo za produžetak života, već i za srećan život i kvalitetan partnerski odnos.

Izvor: Novosti

Priredila: Aleksandra Stojanović

Promocija knjige “Ko je ovde lud?!”

Redakcija Psiholjuba poziva sve zainteresovane na promociju knjige “Ko je ovde lud?!“, autorke Leonore Pavlice, psihologa, psihoterapeuta i urednice ovog portala.

Promocija će biti održana 25. septembra 2016. godine u Centru urbane kulture IMAGO (Dečanska 14) od 20 h. Biće to veoma zanimljivo umetničko veče, prožeto muzičkim izvedbama alternativnih rock bendova.

Ulaz je besplatan, a promo cena knjige iznosiće 500 dinara.

Dobro nam došli!

* Kako bi vam zagolicali maštu, dodatno vam darujemo preporuku recenzenta, Maje Volk.

Kratko i ubitačno

Oduvek sam prezirala psihijatre. Nisam imala bolje mišljenje ni o klasičnim psiholozima. Nekako, njihovi šabloni su mi ukazivali na neukost koja nema težnju za razvijanjem. Suviše njih je imalo realne, nerešive psihološke probleme u sopstvenom životu, da bi mi bili iole kredibilni. Piscima ću pre da verujem. Oni već hiljadama godina posmatraju ljude i uz iskustvom nataložen senzibilitet, pokušavaju da ih sve bolje razumeju. Psihijatrija se, čini mi se, u tom pokušaju vrti u krug. Uzaludno. I značajno kraće!

Pre osam godina sam počela da se družim sa psihologom, antipsihijatrom po orijentaciji i nekadašnjim učiteljem za ljudski razvoj, a sada čovekom koji jednostavno voli ljude, Dragoslavom Grujičićem Gruyom. Gruya mi je danima pričao istorijate svih grešaka, koje je iznedrila psihologija i psihijatrija, a koje imate tako živopisno i provokativno opisane u ovoj knjizi, koja prosto vapi da preraste u dramski tekst ili tv serijal sličan „Zoni sumraka“…

Gruya je jedini čovek, ili psiholog, koga znam, da je legao 340 puta na dušek raznih škola nove psihologije i prošao ličnu terapiju, a zatim ne pristavši na šabloniziranje i uzimanje licence, napravio svoj slobodan model psihoterapije, koji je označio sa „Krugovi bliskosti“.

Ovo sve pričam jer mislim da sam posle decenije druženja i učenja, konačno i samostalnog psihoterapijskog rada, kvalifikovana da ocenim validnost psiholoških rukopisa koji se nađu pred mojim očima. I Leonorin rukopis, sazdan od dramski oživljenih studija slučaja, razgalio me je toliko da sam oduševljeno u sebi ponavljala: „Hvala ti, Bože, da nisu svi slepi koji se školuju na našim zastarelim studijama. Da ljudi, koji su izmislili nazive duševna bolnica i duševni bolesnik, ipak priznaju postojanje duše“.

Leonora je mlada, pronicljiva, duhovita i za razvoj otvorena ličnost, koja ovom knjigom ima neverovatnu misiju, da nastavi putem antipsihijatrije, koji je u ovoj zemlji šablona, uvlakača, prosečnih i korumpiranih, veoma mukotrpan posao.

Svaka pričica je dovoljno kratka i sažeta a ubitačno jezgrovita, da jasno ukazuje da je istorija naše civilizacije, zapravo, istorija ljudske gluposti! A od svih gluposti, psihijatrija je, na žalost, jedna od najvećih, danas puka službenica farmaceutske mafije i pod kompleksom niže vrednosti pred veličanstvenom, a podjednako prepotentnom „tetkom“ Medicinom.

Najtužnija bolnica u kojoj sam bila da posetim svog dobrog druga, bila je Palmotićeva, gde se na licima ljudi videla duboka patnja, patnja duše. A samo su ih tretirali medikamentima… Tada sam, s tugom, shvatila da ni medicina, ni psihijatrija, ne priznaju ni dušu, ni osećanja, niti intimne teskobe pojedinca za svoj fokus interesovanja. Radije, one se morbidno zanimaju za patologiju i njeno širenje ka svim porama naše svakodnevnice. „Ko je tu lud!?“ Realno je pitanje, jer ludi, a sposobni da funkcionišu, vladaju nama, politikom, društvom, dok preosetljivi, napaćenih duša, (samo zato što ne funkcionišu po obrascu), bivaju izolovani i proglašeni bolesnima…

Slatko sam se i smejala i tugovala, čitajući ljupke, a opet potresne Leonorine priče, kojima ona želi da ljude probudi, ukaže im na činjenice da su te gluposti bile vrhunski domet nauke pre stotinu, pedeset, trideset godina….i zašto onda, bez skepse, prihvatamo sadašnje domete te iste nauke, koja očigledno ne zna odgovor ni na tako jednostavno pitanje, šta je to ljudska duša!?

Mogla bih stranice i stranice da ispišem o asocijacijama koje su mi izazvale svaka od ovde ponuđenih mini verzija ljudske sudbine, ispričane u prvom licu, iz pera Leonore Pavlice, ali ovde ću se zaustaviti…

Budite slobodni i kreativni, potpuno otvoreni i razmišljajući ljudi dok budete čitali ovu knjigu. Ljudima ne trebaju dijagnoze i sedativi. Treba im ljubav i razumevanje. Bravo, Leonora!

Maja Volk, čovek