Bliskost u partnerskim odnosima

Najčešći problemi zbog kojih se bračni partneri obraćaju psihoterapeutu direktno ili indirektno uključuju i pitanje bliskosti.

Iako je termin bliskosti u svakodnevnoj upotrebi, zapravo u stručnim krugovima postoje razilaženja oko toga da li je bliskost poželjni cilj bračnih odnosa, koji su njeni suštinski elementi i šta je potrebno da bi se ona dostigla?

Ono što određeno iskustvo među partnerima čini bliskim je zajedničko kreiranje značenja. Iskustvo koje oba partnera smatraju izrazom bliskosti je ono koje je za oboje visoko značajno, i smisleno. Oba partnera se u takvim interakcijama osećaju potpuno uključenim i ispoštovanim, te percipiraju ovakvo iskustvo kao izraz, kako lične vrednosti tako i samog bračnog odnosa. Bliska interakcija stavlja akcenat na saradnju, uzajamnost i empatičnost.

Dakle, stepen bliskosti među partnerima se može proceniti analizom nivoa do kojeg svaki od partnera učestvuje u stvaranju značenja, koliko pokazuje empatiju i prihvatanje drugoga, i da li svojim ponašanjem odnos afirmiše kao partnerski.

Kako bliskost uključuje saradnju i uzajamnost, usko je povezana sa raspodelom moći među partnerima. Ukoliko su partneri više okrenuti nekoj vrsti kompeticije u bilo kom aspektu svog odnosa, to će se odraziti na ko-kreaciju značenja u značajnim diskursima. Različite su prepreke, koje utiču na formiranje bliskih interakcija u braku.

U ovom tekstu, biće reči o preprekama koje su posledica rodne socijalizacije oba partnera u još uvek preovlađujućem patrijarhalnom kulturološkom modelu. Na njih se mogu nadovezati i nerealna očekivanja od partnera.

Određen nivo otvorenosti i osetljivosti u suštinskoj je suprotnosti sa načinom na koji se dečaci socijalizuju. Tokom odrastanja, dečaci od svoje okoline dobijaju poruke o tome da treba da izbegavaju svako pokazivanje slabosti. Podstiču se u tome da svoja osećanja zadrže za sebe, što će ojačati njihovu sposobnost za samokontrolu, kada je upitanju ekspresija “zabranjenih“ emocija. Ovakav vid samokontrole ne ide ruku pod ruku sa duhom otvorenosti i saradnje. Dečaci se nagrađuju kada pokazuju snagu i rešavaju praktične probleme, te su skloniji međusobnoj kompeticiji i iskazivanju moći.

Fokusiranje na praktična rešenja je svakako korisna veština, ali naravno ne može biti zamena za empatisanje sa svojim partnerom. Obično se dešava da kada se žena obrati mužu da je zabrinuta u vezi nečega, on će joj ponuditi neko praktično rešenje. Iako je njegova namera pozitivna, žena će ovakav postupak doživeti kao obeshrabrujući, smatrajući da njena osećanja nisu uvažena i vrednovana. Neće doći do bliskosti, već će se žena naljutiti, povući ili promeniti temu.

Često i sami muškarci sebe smatraju nekompetentnim za ovakvu vrstu empatičnog i podržavajućeg razgovora, pa će se da bi izbegli bol i neprijatnost zbog percipiranog neuspeha, sami povući iz komunikacije. Izbegavaće kontakt očima, povući se u ćutanje ili pokušati da promene temu.

Seksualnost je, takođe mesto gde različita uverenja i očekivanja svakog od partnera mogu dovesti do problema na polju bliskosti. Ukoliko muškarac izjednačava intimnost sa seksualnošću, jer ima uverenja da je samo tokom seksualnog kontakta prihvatljivo da pokaže svoje emocije i osetljivost, on će insistirati na sexualnom odnosu, kako bi osetio bliskost sa svojom ženom. Međjutim, ukoliko njegova partnerka smatra da je zapravo bliskost preduslov seksualnom kontaktu, njih dvoje će se naći u začaranom krugu, i zatvoriće kanale međusobnom razumevanju.

Mnoge devojčice su vaspitavane tako da razvijaju, sa jedne strane svoje verbalne sposobnosti, a sa druge interpersonalne veštine, sa fokusom na kapacitet za brigu o drugome, kao pandan korišćenju moći kao sredstvu uticaja (koji je namenjen muškarcima). Ako pođemo od preduslova bliskosti, a to je pretpostavka da svaki partner jednako učestvuje u stvaranju značenja, ženino uverenje da je ekspert za interpersonalne odnose, može ugroziti uspostavljanje bliskosti među partnerima. Ukoliko supruga sebe percipira za stručniju u kreiranju značenja, barijera uspostavljanju bliskosti je podignuta.

Bračna terapija je jedna od mogućnosti za koju se odlučuju parovi, kojima je bliskost jedan od ciljeva uspešnog braka. Na terapiji, partneri će u bezbednom okruženju, uz pomoć podržavajućeg terapeuta nastaviti da uče jedan o drugome. Otkriće koja to uverenja i mehanizmi odbrane otežavaju međusobno prihvatanje.

“Pomoći supružnicima da ostanu radoznali jedan za drugoga i da mogu da se „ogledaju“ u drugome, verovatno je najkonkretnija pomoć koju bračni terapeut može da pruži za ovaj problem“, navodi bračni terapeut Cheryl Rampage.

Pregoreksija: Fenomen fit-trudnica

U poslednje vreme često se spominje termin pregoreksija, koji se vezuje za narastajuću potrebu budućih mama za održavanjem vitke linije u periodu trudnoće. Ranije nam je pažnju odvlačila preterana gojaznost trudnica (pregobesiti), ali se danas očito ovaj trend radikalno izmenio. Izgleda da je čak i ovo “blaženo stanje” podložno pomodarstvu.

U tridesetim godinama prošlog veka, preporučivalo se povećanje težine tokom trudnoće za oko 7 kilograma, a tokom 60-ih i 70-ih je taj broj kilograma uzdignut na 9 do 12. To baš i nije bilo dobro prihvaćeno za vreme popularnosti “Tvigi izgleda” (premršave žene – manekenke). Danas za “trudnoreksiju” krive popularne ličnosti, čija tela ubrzo nakon porođaja ponovo postaju savršena.

Treba imati u vidu da su promene na telu normalna propratna pojava u trudnoći. Međutim, nedovoljno povećanje težine za vreme trudnoće povećava rizik od niske porođajne težine deteta i prevremenog porođaja. Zbog toga, ako se intenzivira ponašanje koje ukazuje na poremećaj u “prehrambenom ponašanju”, pravo je vreme da se taj problem reši, kako se takav stav o hrani i ishrani ne bi preneo detetu.

S druge strane, još uvek je paralelno aktivan i  pregobesiti iliti preterano povećanje težine u trudnoći, koje je povezan s makrosomijom (veliko novorođenče, koje ima više od četiri i po kilograma), komplikacije pri porođaju, kasnijom gojaznošću i hipertenzijom (visok krvni pritisak), a nije zdravo ni za dete. Neke trudnice koriste svoje stanje kao izgovor, pa sasvim izgube kontrolu nad onim šta i koliko jedu. Rešenje bi bila edukacija o pravilnoj ishrani, što se u nekim klinikama pokazalo uspešnim.

Brittany Dykstra, pregnant woman who was body shamed, and was photographed as part of The Honest Body Project.

Trudnoća nikako nije vreme za restriktivan unos hrane, a ne podržava se ni razmišljanje da trudnica može i treba da konzumira neograničene količine hrane.

Zabranjeno je korišćenje pilula za mršavljenje, čak i ako na njima piše da su od prirodnih sastojaka. Mnoštvo takvih pilula sadrži kofein i efedrin, koji ne samo da smanjuju apetit, nego stimuliraju nervni sistem i podižu temperaturu tela. Osim toga, sve što trudnica proguta, tačnije unese u organizam, uticaće na bebu, a skoro je nemoguće da se taj uticaj na bebu proceni, pogotovo u prvom trimestru – kada se formiraju srce, mozak i nervni sistem.

Trebalo bi izbegavati diuretske ili takozvane “vodene” pilule, jer dovode do dehidracije i podizanja telesne temperature. Osim toga, mogu da izazovu dijareju, umor, mučninu i glavobolju, prema rečima prim. dr sci med. Jasminke Komnenović, pedijatra- nutricioniste.

U periodu kada su žene fokusiane na stvaranje novog života i brigu o tome da li će sve biti u redu, da li im treba još jedno nametanje nerealnih očekivanja, oko izgleda, zarad čega? Na stranu su “dobri geni” ili profesionalno vođeno vežbanje, pa da li (i zašto) treba osuđivati žene koje ne mogu, ili ne žele da izgledaju tako savršeno tokom trudnoće, pa ni posle – kada se zna da je spavanje u prvim mesecima misaona imenica, a sasvim jednostavne stvari poput pranja zuba ili kose, nešto što se željno iščekuje? Primer za ovakvu trudnoću je fit-mama, Sara Stejdž, koja je imala pločice tokom trudnoće i radila veoma naporne treninge, na kakve je njeno telo bilo naviknuto i mnogo godina pre trudnoće, te nije bilo zdravo prestajati sa treningom za vreme trudnoće, osim ako to ginekolog nije strogo posavetovao.

Zdravlje tokom trudnoće zavisi od zdravlja pre trudnoće! Poznato je da stanje uhranjenosti majke u momentu zatrudnjivanja utiče na zdravlje njenog budućeg deteta. Uhranjenost majke je pod uticajem genetskih, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i ličnih faktora. Takođe je jako bitno i održavanje oralne higijene pre, za vreme i nakon trudnoće, jer se tokom ishrane majke, te bakterije izazvane nepravilnom oralnom higijenom, kroz pupčanu vrpcu mogu preneti i na dete. Nije preporučljivo ni konzumiranje lekova i antibiotika, pogotovo ne bez nadzora lekara.

Period trudnoće, kao “blaženo stanje”, ne treba da bude period nametanja nerealnih očekivanja vezanih za izgled, kao ni period nebrige o sopstvenom zdravlju i kondiciji.  Taj period od 9 meseci bi trebalo da bude propraćen srećom, zadovoljstvom, zdravljem, dok je za održavanje kondicije preporučljiva lagana šetnja. Trudnice pogotovo ne smeju da potpadnu pod uticaj medija i da stave veto na unos dodatnih, a preporučenih kalorija i konzumaciju zdravih namirnica (koje su im ginekolog i nutricionista posavetovali), zarad izgleda premršavih poznatih trudnica, koje mediji propagiraju kao fit izgled. Takođe, trudnice ne smeju same sebi da nametnu nerealna očekivanja vezano za sopstveni izgled, već treba da slave svaki dan svog drugog stanja i uživaju u rastu svog stomaka, jer u njemu raste nov, maleni život.